Kolumne

LATINOAMERIKANA - mit i muzika: Rađanje tanga

U nekoj vrsti getoa za siromašne koji se zvao “Bario” postojao je centralni prostor između trošnih sklepanih drvenih kuća.

FOTO: EPA/ALBERTO ORTIZ
FOTO: EPA/ALBERTO ORTIZ
Ilustracija

Na takvim mjestima razvio se Tango ples. Crni kompozitori zvani “Pajadori” poput legendarnog Gabina Ezeize, pravili su melodije u ritmu Milonge, perfektne da bi parovi uz njih mogli igrati i vrlo prisno se dodirivati.

Jedno od značenja riječi Tango, izvedeno iz latinskog, korijen znači i strasno dodirivanje. Pomiješani bijeli i crni igrači koji plešu u linijama, nazvani su afričkom rječju Milonga, riječ koja se koristi u takvom značenju postoji u jeziku Ki Kongo. Milonga označava i zabavu, žurku. Milonga je kao muzička forma bila nalik znatno usporenom tangu sa naglašenim prostim melodičnim bas linijama.

Ples koji su na početku izvodili crni robovi nazivali su Kanjenge, bio je to ples tijelo uz tijelo, lice uz lice, sa vještim okretima nogu i trupa. Riječ je u KI Kongu označavala par koji pleše, znojeći se u vrelini da bi se konačno istopio u muzici i strasti. Bjelcima se više dopalo da takav ples nazovu Tango.

Veliki je broj legendarnih pionira Tango plesa, ljudi koji su osmislili korake koji se i dan danas plešu u njegovom specifičnom ritmu, od Karlosa El Negro Anzuantea, preko Huana Karlosa Kopesa, El Pibe Palerma, Arturo Njunjesa, Margarita de Gil, Keli i Fakunda Posadasa, sve do najnovijih.