Naročiti ritmovi se izvode da bi se pozvao naročiti bog. Zvuk je tako jak da se postojan ritam 5 bubnjeva može čuti blokovima daleko. Udaraljke kao što su bubnjevi i ksilofoni, to jest marimbe, bili su kultni instrumenti koji su se vijekovima koristili u Zapadnoj Africi.
Kada su robovi dovedeni u Ameriku to su bili najznačajniji instrumenti. U Brazilu se opne za svete bubnjeve prave od koža ritualno žrtvovanihživotinja, i novi instrumenti se po svom običaju krštavaju, najbolje „svetom“ vodom iz katoličke crkve.
Drugi bubnjevi predstavljaju određena božanstva, kao u afro-karipskoj kulturi na Haitima. Nije neobično da se na pijaci nađu kompakt-diskovi na kojima otvoreno piše da sadrže svetu muziku za santeriju.
Bubanj je glavni ritmički instrument, a naslovi nekih komada su u stvari imenabožanstava u santeriji ili religioznih običaja. Kroz vrijeme, ovi ritmovi su prodrli i u latinoameričku muziku. Santerijska terminologija je uključena u neke muzičke komade.