Kolumne

Koliko god nam se nudi rješenje glava nam je "duboko pod pijeskom"

Hajd' da i ja budem analitičar. Prvo politički pa onda ekonomski. Nisam siguran kako će mi stajati. Neka bude. Pravo da kažem izazvala me "medijska šutnja" predsjednika Saveza za bolju budućmost BiH. Čovjek progovorio.

FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ
FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ

Opet mislim i nije loše jer koji god progovore kod novinara i vlasnika televizije “Face” budu ili “pokojnici ili pukovnici”. Toga smo se mogli u posljednje vrijeme nagledati. Što bi rekli ” jašta, svašta”. Međutim, ova priča postaje ozbiljna. Kako? Upravo tako jer dolazi kada je počela ” sanadarizacija” u BiH. Nije šala bivši premijer FBiH, u dva mandata mora u zatvor na 4 godine. Ona dvojica 11 godina. Što se tiče novca i štete to niko ne spominje. Ustvari i sve je počelo prije 15 godina. Nakon toliko godina čujemo da su sve javne funkcije privatizovane. Da bih bio analitičar morao bi znati šta dalje. Moram priznati da ne znam. Nova stranka “Naprijed” kaže da zna. Koliko vidim nisam baš siguran ” a su dobro našicali”. Nekako mi se čini “sve davno viđeno”. Nema recepta kako dalje.

Čak i na ideološkoj ravni se ne vide neki pomaci. Od svih teorija koje u savremenoj političkoj i ekonomskoj misli znam najbiža mi je ona marksistička. Naime, ovdje se radi o protuvrječnostima između rada i kapitala. Veliki Karl Marks je to, potkraj 19 vijeka, dobro prepoznao. Koliko god se vraćali na savremene teorije moramo priznati da odgovora nema. Nema ga iz jednog prostog razloga. To je da se ne može zamijenjenom tezom o socijalizmu i kapitalizmu stići u komunizam. To je nemoguća misija. Na tom putu su se svi ” okliznuli”. Jedini siguran put u BiH je nacionalizam i kriminal. Ta matrica “pali”. Koliko god nam se nudi rješenje glava nam je “duboko pod pijeskom”. Nojevska logika.

Zato je možda najbolje šutjeti. Nova priča vraća na početak pitanja i odgovora: “Da li je starije jaje ili koka”?”. Zato se odričem uloge analitičara jer sam skroz profulo temu. Mnogi su bolju budućnost za svog života doživjeli. Većina rovi po kontejnerima. Srednjeg sloja sve manje. Narod “curi”.

Ostaje nam samo nada i poklič:” Naprijed u bolju budućnost”.