Pojam reklamokracija nastao je ranih osamdesetih u američkom društvu visokorazvijene proizvodnje. Označava dominaciju oglašavanja u današnjem vremenu i potvrđuje visok status koji oglašavanje na internetu ima u vladajućim društvenim strukturama.
Bez dobrih reklamnih kampanja na svjetskoj mreži mnogi politički lideri i njihove stranke ne bi imali dovoljno birača.
Internetske reklamne kampanje odavno su sastavni dio političkog marketinga. Komercijalne poruke su posvuda i svugdje, gdje god je moguće obratiti pažnju na njih. Oglašivačka je dakle prava paradigma društava obilja, postmodernih društava izgubljenih u vlastitoj hiperprodukciji, u kojima se proizvod konačno izjednačava s vlastitom reklamom. Klasik SF-a “Advertising” američkih autora Paula i Kornblutha događa se u bliskoj budućnosti koja kao da je već počela.
Vlasnik divovske multinacionalne reklamne tvrtke, g. Schocken, u uvodu romana objašnjava kakvim se sve sredstvima koriste veliki prodajni centri kako bi prodali neku robu potrošačima: “Kunem se da je cijela prokleta vlada u zavjera sa zaštitnicima prirode! Znate li što su učinili? Stavili su zabranjene kompulzivne zvučne efekte za naše govorne oglase – ali mi smo odgovorili nizom semantičkih ključnih riječi koje dotiču sve osnovne traume i neuroze u modernom američkom životu. Zabranili su od projiciranja naših poruka na prozore zračnih automobila – ali i tu smo ih nadmašili.
Iz laboratorija saznajem da ćemo uskoro isprobati sustav koji projicira naše poruke izravno na mrežnicu oka.”
Cijeli svijet budućnosti u romanu Paula Kornblutha podređen je dominaciji velikih multinacionalnih kompanija i njihovih reklamnih tvrtki. To imaginarni svijet već dosta liči na ovaj u kojem sada živimo.Velike američke komercijalne tvrtke poput IBM-a, Coca Cole, Pepsija, Microsofta i mnogih drugih dominiraju globalnim tržištem izborom i predstavljanjem svojih proizvoda na Internetu.
U filmu Ridleya Scotta “Blade Runner” prema romanu Philipa K. Dicka prenapučenim futurističkim megalopolisima dominiraju predimenzionirani reklamni displeji koji kontinuirano emitiraju komercijalne poruke, a u TV seriji “Max Headroom” monitori koji emitiraju reklame postavljeni su na ulice pored svakog semafora.
Laserski hologramski reklamni materijali koji dominiraju prostorom zajedno s ogromnim neboderima dio su svakog novog holivudskog projekta danas. Težnja reklamokracije je iskoristiti svaki djelić prostora u našem svijetu u komercijalne svrhe, od malih stvari poput podmetača do velikih reklamnih panoa.
Ikonski znakovi nekih tvrtki u informacijskom dobu Tehnosvijeta znače puno više od kvalitete proizvoda koje predstavljaju, a svojim fantastičnim i agresivnim reklamnim kampanjama postaju dijelom postojeće pop mitologije. Levis jeans videi godinama stvaraju mit o mladom zdravom i slobodnom Amerikancu odjevenom u najomiljeniju uniformu Technoworld-a – traperice. Yuppie potrošači uživaju u mini-pričama o bijegu od automatizma reklamokracije.
U poznatoj reklami Bartlea Buglea Hagertyja, mladić ulazi u praonicu rublja i skida svoje Levis traperice kako bi ih oprao u perilici rublja, dok ostali posjetitelji gledaju u čudu. U drugoj Levisovoj reklami maneken na motociklu ulazi u ured brokerske kuće u kojoj radi njegova djevojka, iscrpljena teškim uredskim poslovima. Oslobađa se birokratskih stega tako što skida svoju pristojnu suknju, oblači traperice, skače na urlajući moror i trči u slobodu sa svojim spasiteljem.
Levis, u pop ključu, uz pomoć reklama postao je mitski predmet kojeg obožavaju mladi i stari diljem svijeta. Riječ je, naravno, o još jednom lukavom triku elite koja stvara oglase; oslobođeni mladi ljudi obučeni i uniformirani u Levijevu odjeću, postaju hodajuće propagandne poruke. Na taj način, preko odjevnih predmeta od čarapa do kapa, oglašavanje je osvojilo još jedan prostor u ovom našem EPP-om prenaseljenom svijetu.