Ne dodirujuci loptu rukama igrači, uglavnom četvorica u ekipi, trebali su da je guraju i, na kraju, probace kroz viseći krug, obično istesan u kamenu i postavljen na jednom od zidova središnjeg hrama. Onaj ko bi izgubio, gubio bi i glavu koja je u sledećoj igri – služila kao lopta.
Iz čitanja hijeroglifa vidi se da je za Maje bilo najvažnije da prolivaju krv zarobljenicima. Mjesecima, a ponekad i godinama, poraženi kraljevi i plemići hranjeni su kao životinje za klanje, kako bi im polako uzimali krv.
Njihova krv je zatim rasipana po zemlji ili sušena zajedno sa mirisnim smolama. Sve ovo imalo je i religiozni karakter. Krv nisu davali samo zarobljenici nego i uvažene ličnosti iz gradova-država, kao i kraljevi i kraljice, ali na drukčiji nacin.
Na vrhu piramida i pred hiljadama podanika, vođe i visoki zvaničnici naoružani rezali su kožu oštrim noževima kako bi dali krv bogovima panteona Maja. Krv, prema religiji Maja, bila je u stvari hrana bogova, bez koje bi bogovi umrli, pa samim tim ne bi preživjela zemlja.