Njegova dugogodišnja politička strategija, koju koristi „problematičnim vremenima“ zove se: Taktika „priromana i vatrogasca“!
Strategija ide ovako… čim se nađe pred nekim važnim događajem ili planira nešto izvesti „u svom stilu“, Milorad Dodik, teatralno najavi press konferenciju i pred javnošću saspe sve moguće probleme, koje namjerava napraviti.
„Letvicu“ svojih očekivanja podigne toliko visoko da unaprijed zna da se ista, praktički, ne može dosegnuti.
U ovoj prvoj, početnoj fazi, nastupa kao klasičan „piroman“ sa šibicama i kanistrom benzina. Dakle, neko ko iz čista mira i samo „jer mu se može“ – pali vatru, gdje god da stigne, ali ima “tajni plan”…
Iduća faza je faza čekanja ili „izgaranja“, kada nastupaju njegovi ljudi i njemu odani mediji, koji dalje razrađuju liderove teze o nemogućnosti ovoga ili onoga. Najčešće i same BiH, kao države.
Požar se širi do krajnjih granica, dok Dodik slavodobitno potpaljuje i tamo gdje požar, koga je sam izazvao, malo utihnuo ili se možda ugasio.
Nakon što domaća politička scena iskaže „zabrinutost“ (Sarajevo) ili pak znakovitu ravnodušnost (Mostar) – u pravilu reaguju „stranci“ i Dodik onda, nakon fingiranog „nećkanja“, prelazi iz faze „piromana“, u ulogu „vatrogasca“.
Požar koga je sam raspirio, Dodik nudi „ugasiti“, ali to ima svoju cijenu. Cijena je obično ta da on kao odustane od problema koje je sam kreirao!? zarad nekon solomonskog rješenja, koje to nije, ali „stranci“ i domaći vole vjerovati da je „kriza riješena“.
Klasičnu taktiku piromana i vatrogasca Dodik je odigrao u vrijeme američkih i (dijela) evropskih sankcija protiv njega, kada je uz pomoć lobističkog novca – sankcije mijenjao za odustajanje od više kriza, koje je sam kreirao!?
I sve to je nagrađaneo… čak i pohvaljeno kao „odgovorno ponašanje“.
To je kao da obećaš da ćeš uzeti kredit za kupovinu auta, a onda nakon što uzmeš auto, poručiš prodavaču da kredit nećeš vraćati, ali ćeš auto zato redovito servisirati i održavati. I prodavac, iz nekog razloga, na to pristane!?
Obzirom da je ova taktika toliko puta uspjela Dodik je i formiranje nove državne vlasti nakon izbora provukao kroz svoju „mašinu za kreiranje kriza“. Samo kako “ne može”, ili može, ali pod njegovim ultimativnim uslovima.
Razlog je uvijek jednostavan i pomalo trivijalan.
Dodik kupuje političko vrijeme ili trguje nečim puno krupnijim od „prava Srba u BiH“. Recimo konkretnim interesima nakon pada Vučića u Srbiji i mogućnostima da i njega na neki način to „tangira“. Obzirom na toliku bliskost odnosa Vučića i Dodika bilo bi pravo čudo, da se „u papirima“, koji će sigurno negdje „isplivati“ ne pojavi i njegovo ime.
Kao i uslučaju sankcija i “crne liste”, Dodik i ovaj put – djeluje „preventivno“.
Upali vatru u BiH i čeka…. čeka da ga nazovu iz Bruxellesa ili Washingtona!… a onda… eeee… onda kreće trgovina.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.