Sa „Acom“ je do sada sve išlo „k’o po špagi“, a sada je itekakva nepoznanica kako će se prema „mitskoj i bratskoj Rusiji“ odnositi nova vladajuća garnitura u Beogradu.
Nekih naznaka ima, ali je još prerano govoriti o prirodi tih odnosa.
Zbog niza razloga; kako istorijskih, tako i „sentimentalnih“, Beograd će i sa novom ekipom na vlasti htjeti graditi bliže odnose s Moskvom. To je, jednostavno, jedno od onih opštih mjesta srbijanske vanjske politike u koje malo ko dira bez velike potrebe.
Ipak, za vjerovati je kako će nova vlast u Srbiji pokušati resetirati odnose sa Ruskom Federacijom, a šta će to tačno biti… to ćemo tek saznati.
Možda će u svemu biti više transparentnosti u odnosu na dosadašnja muljanja i pokušaje Vučića da nekako „zadovolji Zapad“, ali i da zadrži ozbiljno visok nivo „kooperacije“ sa Putinom.
Jedna od glavnih optužbi prije izbora, koja je od strane Vučića adresirana prema Studentima i njihovom pokretu, bila je da će nova vlast, ako pobijedi – „uvesti sankcije Rusiji“. Možda u nekoj varijaniti zaista i hoće, ali to svakako neće biti glavno, a još manje prvo vanjsko-političko pitanje kojim će se baviti nova Vlada i novi skori predsjednik Srbije, koji će – gotovo je sigurno – takođe doći iz redova opozicije.
Najvjerovatnija je varijanta da „novi Beograd“ neće žuriti po pitanju Moskve i da će pažljivo pratiti „trendove“ na važnim međunarodnim adresama, kada je u pitanju odnos prema Rusiji.. ili bolje reći Putinu.
Ipak, Moskva u Srbiji i Beogradu više neće imati onakvu vrstu prešutne ili otvorene podrške kakvu je do sada imala. Ono što valja očekivati je određena doza suzdržanosti Beograda u diplomatskim odnosima sa Moskvom.
Na kraju krajeva veze koje su godinama uspostavljenene nisu samo političke već i ekonomske prirode (recimo NIS) te nikome neće biti u interesu da donosi brza i potencijalno – obostrano loša rješenja.
Ono što treba očekivati kao najveću promjenu je vjerovatna razgradnja dobro razrađene mreže ruskih interesa unutar same Srbije i njenog državnog aparata s posebnim akcentom na sigurnosne agencije, policiju i vojsku. Upravo u tim segmentima Rusija je pustila poprilično „duboko korijenje“, a o tome se, izvan usko zainteresovanih krugova, malo ili nikako nije govorilo.
Moskvu itekako zanima šta će i kako biti u Beogradu i za razliku od Srbije to je prije svega praktično, pa tek onda „emotivno pitanje“.
Stare strukture eventualno mogu očekivati dobro uhodani „ruski azil“, kako je to već urađeno u slučaju porodice Slobodana Miloševića ili generala Veljka Kadijevića, kome bi se sigurno sudilo u Haagu da nije „uskočila“ Moskva.
Ono što nas u BiH treba brinuti je jačanje ruskog utjecaja u našoj zemlji, jer nakon što je „izgubljen Beograd“ – Moskva sada svoj jedini pravi proxy na Balkanu ima u BiH ili tačnije u Banja Luci!
Možda baš zbog toga Milorad Dodik ovih dana opet izjavljuje da ga „nije briga kada će biti formirana vlast u BiH“, te da njega zanima samo entitet RS.
Hoće li „držanje visokih tenzija“ u BiH biti zadnja preostala jaka „geopolitička karta“ Rusije na Balkanu (faktor Dodik) i kako će na tu mogućnost reagirati (razjedinjeni) Zapad?
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.