Lučev je podijelio potresno svjedočenje o tome kako su ratna iskustva nastavila utjecati na njegov život i dugo nakon što su borbe završene. Posebno se prisjetio mirisa koji ga je progonio i kojeg se, kako je ispričao, nije mogao osloboditi ni nakon povratka kući.
“Dugo nakon rata sam osjećao miris leševa. Mama opere uniformu, ali taj miris nikako ne izlazi“, ispričao je Lučev, opisujući težinu iskustava s kojima se suočavao nakon rata.
Istakao je da je u rat otišao kao sretno dijete, vjerujući da će nakon svega ponovo moći normalno nastaviti život. Međutim, tek kasnije shvatio je koliko su ratne traume ostavile dubok trag na njegovom psihičkom stanju.
“Ušao sam u rat kao sretno dijete, a izašao sam misleći da je sad sve u redu i da sam sad OK. Ustvari, dugo, dugo nakon toga mi je trebalo da posložim sebe funkcionalno“, kazao je glumac.
U procesu oporavka značajnu ulogu imali su psihoterapija i glumački poziv, koji mu je omogućio da se iznova suočava s vlastitim emocijama i unutrašnjim iskustvima. Lučev je naglasio da je imao veliku sreću što je upisao Akademiju i počeo se baviti glumom, jer mu je upravo taj put pomogao da bolje razumije sebe.
Govoreći o svom iskustvu, posebno je izdvojio psihodramu i psihoterapiju kao važne dijelove procesa koji ga je vodio prema izlječenju.
Njegovo svjedočenje podsjeća na to da posljedice rata ne prestaju nužno s prestankom borbi, već da se mnogi ljudi s traumama suočavaju godinama nakon povratka u mirnodopski život. Lučev je svojim iskustvom ukazao i na značaj stručne pomoći te na dug i često složen put oporavka od ratnih trauma.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.