DVIJE STRANKE POD JEDNIM "ŠATOROM"

Na ovu važnu funkciju Šator je izabran u novembru 2024. godine, a nakon lokalnih izbora.

Njegovim imenovanjem, prvi put je nakon osam godina, predsjedavanje Gradskim vijećem u kome dvotrećinsku većinu imaju hrvatske političke stranke – pripalo nekom predstavniku iz reda bošnjačkog naroda (SDP).

U obrazloženju svoje ostavke Šator naglašava kako “Gradsko vijeće ne ostvaruje ulogu koju bi trebalo imati”, te da ostavku podnosi jer “ne želi da svojim ostankom na funkciji daje legitimitet načinu rada u kojem Gradsko vijeće nema stvarni utjecaj na donošenje odluka i u kojem je njegova uloga svedena na formalnost”.

Gradsko vijeće Stoca „nema stvarni utjecaj na donošenje odluka“!? Nema ili možda i ne može imati, jer samo služi kao gradski zakonodavni „inventar“ HDZ-a?

Pri analizi ove kratke agencijske vijesti o promjeni na vrhu lokalne vlasti u Stocu – najvažniji faktor je… vrijeme.

Prije svega… zašto baš sada? I posebno… zašto nakon upravo održanih Opštih izbora u BiH?

Dvije godine je sasvim dovoljno vremena (u političkom smislu) da se analiziraju i dobro sagledaju sve mogućnosti i okolnosti, pa je čudno što se Šator odlučio baš “na pola mandata” u Gradskom vijeću Stoca objaviti da odlazi sa važne funkcije na koju je svojevremeno slavodobitno imenovan.

Ako Vijeće „nije imalo stvarni utjecaj“ kako je uopće funkcioniralo i zašto je o tome Šator do sada šutio?

Doduše i prije dvije godine se u „političkim kuloarima“ moglo čuti da je Štorovo imenovanje više „proceduralno“, kao i da je time SDP samo pokušao opravdati svoju politiku u Hercegovini, gdje malo koja od želja Dragana Čovića – nije ispunjena.

I kao što vidimo i čujemo akt „političke milosti“ HDZ-a je tehnički ispoštavon, ali to u političkoj stvarnosti Stoca nije promijenilo – puno toga. Formalno da – suštinski ništa.

I opet su bili izbori… i opet je na sceni novo političko miješanje karata, jer su se stvari malo „zakomplikovale“. HDZ BiH i SDA mogu u HNK sami formirati vlast bez dodatnih „ruku“, a ne „cveta cveće“ za SDP ni na nivou entiteta. 

Doduše, Čović je i dalje zainteresiran za saradnju sa SDP-om (“pogurali” na Vladi komesara policije u HNK!?) i to ne samo, jer zna da u Nikšiću ima najpouzdanijeg partnera među Bošnjacima, već zato jer ga zanima i da na svakom od nivoa gdje je to moguće dodatno „razlomi“ probosanski ili bošnjački politički faktor.

Kako bi sve ostalo kako je i bilo. Debelo na strani HDZ BiH. Barem što se tiče Hercegovine, ali i kako smo vidjeli tokom proteklog (nametnutog mandata premijera) i znatno šire.

Zašto su onda u ovoj priči (ne)bitni Stolac i dojučerašnji predsjedavajući Gradskog vijeća – Edim Šator?

Čović je real-političar i jasno mu je da SDP (više) nije u poziciji da postavlja bilo kakve uslove, pa pragmatično zaključuje da mu više ne treba „trgovina“ u Stocu, te da onda može sve vratiti na staro.

Pod punu kontrolu hrvatskih političkih opcija.

S druge strane i Nikšić je stari politički pragmatik, te olako „pušta niz vodu“ Šatora, jer mu je jasno da je to oduvijek bio samo simboličan čin, koji je zavisio samo i jedino od dobre volje HDZ BiH.

Na kraju je to, čini se, „skont’o“ i sam Šator, pa je radi mira u kući, ali i vlastitog ljudskog i političkog integriteta – podnio neopozivu ostavku.

„Stolačka maskarada“ je završena. Vlast bez vlasti – više nije potrebna nikome. Ni HDZ-u… ni SDP-u.

Maske nisu pale – maske su se istopile pod tihom vatrom rezultata upravo održanih izbora.