Žena koja je prestala živjeti, ali nije prestala disati

Postoje žene koje nisu nestale, ali ih više nigdje nema. Žive u svojim kućama, ustaju, kuhaju, obavljaju svakodnevne poslove, ponekad se čak i nasmiješe, ali negdje duboko u sebi odavno su prestale živjeti. Ne raduju se novim jutrima, ne očekuju ništa lijepo, ne žele nikoga upoznati i ne vjeruju više nikome.

Previše su puta bile povrijeđene. Davale su sebe pogrešnim ljudima, opraštale ono što se teško oprašta, čekale promjene koje nikada nisu došle. I jednog dana odlučile su da je najlakše zatvoriti vrata, utišati telefon, prestati izlaziti i ne dozvoliti nikome da im se više približi.

Ali, draga ženo, nije pobjeda nad životom ako se od njega sakriješ.

Razumijem potrebu za samoćom. Ponekad je ona jedino mjesto na kojem možemo sastaviti vlastito srce. Ali samoća koja traje predugo može postati zatvor, a zidovi koje smo podigli da nas zaštite od tuđih povreda mogu nas odvojiti i od svega lijepog što nas još čeka.

Kako pomoći takvoj ženi?

Prije svega, nemojte joj govoriti da se trgne, da prestane dramatizirati ili da ima razloga biti sretna. Ne umanjujte njenu bol. Saslušajte je. Pozovite je na kafu, izvedite je u šetnju, pokucajte na njena vrata. Ne tražite od nje da odmah bude ona stara. Pokažite joj da ne mora glumiti sreću da bi bila prihvaćena.A ako ste upravo vi ta žena, napravite danas jedan mali korak.

Otvorite prozor. Obucite nešto lijepo, makar nemali gdje otići. Prošetajte. Nazovite osobu uz koju ne morate objašnjavati svoje ožiljke. Vratite se knjizi, cvijetu, muzici, molitvi ili nečemu što je nekada budilo radost u vama.

Ako tama traje, ako danima nemate snage ni za ono što ste nekada voljeli, potražite razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom. To nije slabost, nego čin brige o sebi.

I zapamtite: ne morate ponovo vjerovati svima. Ne morate svakome otvoriti vrata. Ne morate nikome dokazivati koliko vrijedite.

Samo nemojte zbog onih koji su vas povrijedili kazniti sebe odričući se života koji još uvijek možete živjeti.Možda više nikada nećete biti ista žena. I ne morate. Možete postati mudrija, opreznija, snažnija, ali nemojte dopustiti da postanete žena bez snova, želja i radosti.

Život nije završio onda kada su vas ljudi razočarali. Možda je upravo tada došlo vrijeme da prvi put izaberete sebe.

Draga ženo, nisi rođena samo da preživljavaš. Rođena si da osjetiš sunce na licu, da se raduješ sitnicama, da voliš, stvaraš, putuješ, smiješ se i dočekaš jutro kojem se raduješ.

Ne moraš danas osvojiti svijet. Dovoljno je da danas otvoriš vrata svoje kuće i napraviš prvi korak prema njemu.

Jer još uvijek si tu. Još uvijek ima života u tebi. Nemoj ga potrošiti skrivajući se od onoga što te jednom povrijedilo.

Ponekad najhrabrija stvar koju žena može učiniti nije da ponovo bude jaka za sve druge, nego da konačno odluči biti nježna prema sebi.