Ministarstvo o jačanju podrške ženama i djeci koji su preživjeli nasilje

Uz finansiranje smještaja, rađeno je na jedinstvenim standardima usluge, podršci ženama nakon izlaska iz sigurne kuće i kampanjama koje ohrabruju prijavljivanje nasilja.

Za ženu koja mora napustiti dom zbog nasilja, sigurna kuća je mjesto gdje ona i njena djeca mogu prespavati bez straha, dobiti stručnu pomoć i početi donositi odluke o tome kako dalje. Da bi ta zaštita bila dostupna svakog dana, organizacijama koje vode sigurne kuće potrebni su ljudi, prostor i stabilan novac za rad.

Zbog toga je Federalno ministarstvo rada i socijalne politike tokom mandata postepeno povećavalo podršku sigurnim kućama. Godišnji iznos zatečen na početku mandata bio je približno 250.000 KM. Za rad pet sigurnih kuća u Federaciji danas se iz federalnog budžeta osigurava milion KM godišnje. Tim novcem sufinansiraju se njihov rad i usluge za žene i djecu koji su preživjeli nasilje: siguran smještaj, zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, psihosocijalna podrška, pomoć pri ostvarivanju prava i podrška u postupcima pred institucijama. Žena koja zatraži pomoć ne smije razmišljati ima li sigurna kuća dovoljno novca da je primi i ko će platiti stručnu osobu koja će biti uz nju i njenu djecu. To mora biti odgovornost sistema. Zato smo povećavali sredstva za rad sigurnih kuća a zatim počeli uređivati standarde usluga i finansiranje pomoći koja žrtvi treba od prvog poziva do povratka u samostalan život – poručio je federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić.

Namjenski transfer za provedbu zakona o zaštiti od nasilja osigurava sredstva za redovan rad sigurnih kuća. Organizacije koje vode ove kuće, međutim, pružaju i druge usluge ženama, djeci i porodicama, zbog čega mogu ostvarivati podršku i kroz druge programe Ministarstva, u skladu s uslovima pojedinih javnih poziva.

SOS telefon 1265: prvi put osigurano federalno finansiranje

Među njima su transfer za podršku vaninstitucionalnim oblicima brige i zaštite, transfer za sufinansiranje rada, programa i projekata iz oblasti socijalne zaštite, kao i sredstva koja se dodjeljuju za projekte i programe iz dijela prihoda ostvarenih po osnovu naknada za priređivanje igara na sreću. Kroz takve programe podržavaju se usluge u zajednici, savjetovanje, stručni rad, osnaživanje korisnica i projekti koji mogu dopuniti zaštitu pruženu u sigurnoj kući. Sredstva iz tih poziva dodjeljuju se prema posebnim kriterijima i ne predstavljaju zamjenu za namjenski novac osiguran za rad sigurnih kuća.

Ministarstvo je podržalo i uspostavljanje prve sigurne kuće u Zapadnohercegovačkom kantonu, u Ljubuškom. Za njenu izgradnju 2024. godine je osigurano 500.000 KM, a novim programom u 2026. izdvojeno dodatnih 500.000 KM za opremanje. Projekat se provodi u saradnji s Gradom Ljubuškim i Centrom za socijalni rad Ljubuški.

Time se širi mreža zaštite u dijelu Federacije u kojem sigurna kuća ranije nije postojala. Za žrtvu nasilja dostupnost pomoći u blizini mjesta gdje živi može biti presudna, posebno kada mora brzo otići iz nesigurnog doma zajedno s djecom.

Pomoć često počinje prije dolaska u sigurnu kuću, pozivom koji osoba upućuje kada još nije sigurna kome se može obratiti. SOS telefon 1265 namijenjen je žrtvama nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji BiH. Dostupan je 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici.

U budžetu Federacije za 2026. godinu prvi put je osigurano 100.000 KM za funkcionisanje SOS telefonske linije. Time je podrška radu linije prvi put dobila namjensko mjesto u federalnom budžetu, uz angažman sigurnih kuća koje pružaju ovu uslugu.

Ministarstvo je donijelo i Pravilnik o funkcionisanju SOS telefonske linije za pomoć žrtvama nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji BiH te ga u julu 2026. uputilo na objavu u Službenim novinama Federacije BiH. Pravilnik uređuje rad operatera, pružanje stručne podrške, zaštitu privatnosti, procjenu rizika, evidentiranje poziva i saradnju s policijom, centrima za socijalni rad, zdravstvenim ustanovama i sigurnim kućama. Cilj je da osoba koja pozove dobije podršku i jasne naredne korake, posebno kada je potrebna hitna zaštita.

Novi zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama u Federaciji BiH donio je obavezu da usluge sigurnih kuća detaljnije budu uređene provedbenim propisima. Federalni ministar rada i socijalne politike Adnan Delić donio je Pravilnik o minimalnim standardima, postupku ocjene ispunjenosti i reviziji ispunjenosti minimalnih standarda za rad sigurnih kuća u Federaciji BiH, kao i Pravilnik o te načinima provođenja zaštitne mjere obaveznog psihosocijalnog tretmana počinilaca nasilja.

Pravilnik o minimalnim standardima prvi put na jedinstven način uređuje organizacione, kadrovske, prostorne, tehničke, sigurnosne i programske uslove koje sigurne kuće trebaju ispunjavati. Propisuje i provjeru ispunjenosti tih uslova te njihovu kasniju reviziju. Žena i dijete koji traže zaštitu trebaju znati kakvu pomoć mogu očekivati bez obzira na to u koju su sigurnu kuću upućeni.

Pravilnici o uređenju Centralnog registra sigurnih kuća, metodologiji za utvrđivanje cijene njihovih usluga, evidencije zahtjeva za smještaj i izvršenih smještaja, pravilnici su tehničke prirode i također su završeni i uskoro će biti objavljeni u Službenim novinama. Zajedno s pravilnicima o minimalnim standardima, SOS telefonu i načinima provođenja zaštitne mjere, riječ je o šest provedbenih akata iz nadležnosti resora rada i socijalne politike.

Podrška ženi potrebna je i nakon izlaska iz sigurne kuće

Siguran smještaj omogućava ženi i djeci da se udalje od nasilja. Poslije toga često slijede traženje posla, rješavanje stambenog pitanja, briga o djeci i dug postupak ostvarivanja prava. Zato je Ministarstvo s organizacijama koje vode sigurne kuće radilo i na ekonomskom osnaživanju žena nakon izlaska iz smještaja.

Saradnjom s organizacijama i partnerima podržavane su aktivnosti koje ženama pomažu da steknu vještine, pronađu prihod i izgrade uslove za samostalan život. U okviru inicijative „Uz nju, za njenu slobodu“ povezivani su javna podrška, solidarnost građana i konkretna pomoć ženama koje nakon izlaska iz sigurne kuće započinju novo životno poglavlje.

Zaštita od nasilja zahtijeva saradnju sigurnih kuća, centara za socijalni rad, policije, pravosuđa, zdravstvenih ustanova i lokalnih zajednica. Ministarstvo je zato tokom mandata razgovaralo s organizacijama koje pružaju smještaj i stručnu podršku, pratilo njihove potrebe te radilo na pravilima koja jasnije određuju odgovornost svakog dijela sistema.

Federalno ministarstvo rada i socijalne politike svake godine provodilo je vlastite aktivnosti u okviru kampanje „16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama“, a uključivalo se i u kampanje sigurnih kuća i drugih organizacija. Kroz javne poruke, razgovore, događaje i saradnju s medijima ukazivano je na različite oblike nasilja, važnost prijavljivanja i mogućnosti zaštite.

Među podržanim događajima bila je i Utrka solidarnosti „Uz nju, za njenu slobodu“ u Zenici, usmjerena na podršku ženama koje su preživjele nasilje i njihovo ekonomsko osnaživanje. Takve aktivnosti pomažu da informacije o sigurnim kućama i SOS telefonu dopru i do žena koje još nisu zatražile pomoć.

Od povećanja godišnjeg transfera, preko ulaganja u novu sigurnu kuću i prvog budžetskog finansiranja SOS telefona, do propisivanja standarda rada, Ministarstvo je tokom mandata gradilo stabilniju podršku ženama i djeci koji su preživjeli nasilje. Naredni posao je dovršiti sve provedbene akte novog zakona i osigurati da se propisana zaštita jednako primjenjuje u cijeloj Federaciji BiH.