Zanimljiv je slučaj sa JP “Elektroprivredom BiH ” koja je sistemskih uništava od 2008. godine kada je uspostavila novu organizacionu strukturu. Za ovih 18 godina potrošeni su svi raspoloživi resursi kapitala.
Novčani tokovi su presušili. Izvori finansiranja su postali ograničeni i nisu na razini potreba održavanja proste reprodukcije. Sve ovo u tzv .realnom sektoru ima veze sa finansijskim sektorom. Razlika je u tome da se vrijeme propadanja mjeri znatno kraće i da finansijske institucije mogu propasti “preko noći”.
Kraj se nazire padom stope adekvatnosti kapitala i likvidnosti. To se posebno reflektuje kod banaka i osiguravajućih društava. I dok je za propast koncerna u sektoru energetike bilo potrebno 18 godina, kod finansijskih institucija vrijeme propadanja se mjeri mjesecima i danima.
S toga dešavanje u “Alta banci” u regionu predstavlja veliku opomenu za stabilnost finansijskog sistema.
Sve ukazuju da nešto nedostaje. Radi se o radu regulacionog sistema. U energetici to su FERK i DERK. Kod finansijskih institucija to su agencije supervizizije i nadzora. Moramo se zapitati šta i kako rade ove institucije i pod čijim su uticajem? Da li su nezavisne?
Da li znaju u kakvom su stanju subjekti nadzora kada se mjeri stopa adekvatnosti kapitala, margina solventnosti ili stopa likvidnosti? Sigurnist energetskog sektora je ključna za ekonomiju. Stabilnost finansijskog sektora je na prvom mjestu. Odgovornost je na nosiocima vlasti. Pitanja nadležnosti su suvišna. Sve je u sistemu ” spojenih posuda”. Gubici se “preljevaju”.
Gubici u poslovanju i gubici u rizičnim plasmanima kredita se moraju pokriti kapitalom. Likvidnost i solventnost je znak za stečaj. Stečaj je nužnost. Primjeri su brojni. Bankrotstvo je kraj.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.