To je novinarima izjavila Armina Čerkić, osnivačica Fondacije Sistemski Trening Institut u čijoj organizaciji je održan okrugli sto u Sarajevo o temi “Kako si? Kako razgovaramo o mentalnom zdravlju? Održavamo li stigmu?”.
Potaknuti smo jezikom koji se koristi ne samo u našoj zemlji već i regionu, a koji podržava i održava stigmu. Kad govorimo o stigmi, govorimo ustvari o etiketama koje se koriste u okviru nekog medicinskog modela, kada razmišamo o tome je li neko bolestan ili zdrav, je li neko normalan ili nenormalan, te ono što znamo iz prakse ali i iz ličnog iskustva – takav govor koji pojedince svrstava u određene kategorije obeshrabruje porodice, zajednice i članove da potraže podršku kada im je potrebno – rekla je Čerkić.
Ideja o razgovoru, početku dijaloga, jeste zapravo ideja da za početak razmišljamo kako mi na ličnom, individualnom nivou, prije nego što počnemo govoriti o određenim dijagnozama i prije nego što počnemo ‘uzimati’ određene ‘etikete’, možemo se za trenutak zaustaviti, razmisliti, kakav bi to efekat imalo na ljude koji slušaju i na njihov idfentitet te na ono što oni misle o sebi – dodala je.
Prof. dr. Elvira Duraković Belko, psihoterapeutkinja i učesnica današnjeg okruglog stola, na novinarsko pitanje koliko građani Bosne i Hercegovine brinu o njihovom mentalnom zdravlju, odgovorila je isključivo na osnovu njene psihoterapijske prakse i praćenja razvoja psihologije u BiH od kraja rata naovamo. Rekla bih da se ljudi jako otvaraju za rad na sebi te sve više i više ulažu u vlastito psihičko zdravlje. Mislim da nije više bauk otići kod psihologa ili psihijatra kad je to nekome potrebno; vjerujem da još ima određeni procenat ljudi koji se ustručavaju, stide, ali mislim da su ljudi općenito u značajnoj mjeri otvoreni; sve je veći broj poziva ne samo kod mene nego kod svih kolega koji rade u privatnoj praksi, u centrima za mentalno zdravlje, savjetovalištima – izjavila je Duraković Belko.
Građanima Bosne i Hercegovine, ali ne samo njima, potrebna je podrška jer čak i nove generacije, koje nisu traumatizirane ratom, imaju roditelje koji su preživjeli ratne strahote, pa se govori o transgeneracijskom prijenosu traume, a ne treba zaboraviti ni uticaj poslijeratnih okolnosti.
Na Zapadu je posve uobičajeno zatražiti stručnu psihološku podršku, ali i kod nas padaju predrasude od odlaska psihologu ili psihijatru – ustvrdila je ova psihoterapeutkinja naglašavajući da su mogućnosti preventivne intervencije velike u sprečavanju većih problema i teškoća.
Kao što ljudi idu kod kozmetičara, na masažu, kod doktora opšte prakse, treba da dođu i na razgovor kod psihologa kad im je potrebno – kazala je Duraković Belko.
Okrugli sto “Kako si? – Kako razgovaramo o mentalnom zdravlju? Održavamo li stigmu?” organiziran je u namjeri da stavi poseban fokus na održavanje stigme koja proizilazi iz (raz)govora o mentalnom zdravlju te obeshrabruje porodice i parove da potraže pomoć.
Stigma u vezi s mentalnim zdravljem održava se govornim jezikom i osnažuje uvjerenje da su osobe ‘manje normalne’, ‘poremećene’ i sl. Takv jezik potiče uvjerenja koja dovode do toga da se identitet formira ka dijagnozi, a ne od dijagnoze i da svijet ali i mogućnosti za osobu na koju se odnose ove ‘etikete’, postaju sve manji i manji, naveli su organizatori ovog skupa.
