Dick je veći dio života proveo u sunčanoj Kaliforniji kao farmer i primjer je kreativnog “djeteta cvijeća”. Uz globalistički hipijevski pogled na svijet, potpomognut lakim i teškim psihodeličnim drogama, Dickova se mašta razbuktala i krenula u budućnost.
U svojim najbolje ocijenjenim romanima Do Androids Dream of Electric Sheep, The Three Stigmata of Palmer Eldritch, Flow My Tears, Said the Policeman, Martian Time Slip, Dark Scanner ili Ubik, Dick je među prvima nagovijestio dolazak novog techno-svijeta budućnosti, opisujući ga toliko uvjerljivo i zavodljivo da je postao uzor sljedbenicima cyberpunka poput Williama Gibsona, Neila Stevensona ili Brucea Sterlinga. U svojoj plodnoj karijeri napisao je 45 romana, a mnoge od njih na početku karijere jednostavno je davao male honorare kako bi preživio.
Šezdesete godine prošlog stoljeća i psihodelična revolucija ostavile su dubok trag na Dicka, jer se, kao i mnogi mladi ljudi tog razdoblja, potpuno posvetio čitanju i konzumiranju halucinogenih droga. Lijekovi su stvorili neku vrstu rascjepa njegove osobnosti, zbog čega mu je kasnije dijagnosticirana shizofrenija. Kako u svom eseju navodi njegov prijatelj i pisac Norman Spinard, Dick je bio izuzetan poznavatelj psihodeličnih droga. Sve što je konzumirao, radio je svjesno i s razlogom da prodre u neku drugu stvarnost. O toj je stvarnosti pisao u svim svojim romanima.
Prema Dickovim riječima, bile su to priče iz budućnosti kojih se jednostavno sjećao. Mladen Jakovljević je u svojoj doktorskoj disertaciji “Alternativni svjetovi Philipa K. Dicka” izuzetno uvjerljivo objasnio što za američkog književnika znači “sjećanje na budućnost”. Dick je i sam pisao eseje koje je Lawrence Sutin konačno sabrao u jednu knjigu, au jednom od njih govori o dvije vrste vremena.
Jedno je linearno vrijeme u kojem ljudi žive i koje nazivamo stvarnost, a drugo je ortogonalno vrijeme, koje je kao neka vrsta beskonačnog kruga u kojem su sadržana sva linearna vremena i sve alternativne stvarnosti. Dick je vjerovao da shizofrenici mogu percipirati ortogonalno vrijeme i živjeti u paralelnim stvarnostima. Time mogu svojim duhom otputovati do kraja linearne pupčane vrpce, vidjeti budućnost iz suprotnog smjera, a kasnije, kada se vrate u našu stvarnost, jednostavno se “sjetiti budućnosti”. Cyberpunk svjetovi bliske budućnosti u kojima ljudi, roboti, androidi, kiborzi i mutanti hodaju paralelno s planetom Zemljom i njezinim gradovima, u Dickovim romanima djeluju zapanjujuće realistično.
Kako se svijet približava viziji američkog S.F.-a 2020. čini se da su čarobnjaci sve bliže. Poput Nikole Tesle, jasno je vidio buduće stvari, događaje, dekor pun betona, aluminija, neona, njegove tehno fantazije o kojima je pisao šezdesetih i sedamdesetih godina XX. stoljeća već su se počele ostvarivati.