Bio je službenik u Stocu, potom urednik sarajevskih listova “Slobodna riječ”, “Jugoslavenska pošta”, “Pravda”, “Gajret”, a nakon Drugog svjetskog rata direktor je Arhiva grada Sarajeva. Uređivao je časopise “Odjek”, “Vidik” i “Život”. Poeziju je počeo pisati kao socijalni pisac, a javio se u “Knjizi drugova” 1929. godine.
Prvu pjesmu objavio je u “Zagrebačkom ilustrovanom listu” 1925. Kao zasebna djela objavio je i “Narodne pripovijetke iz BiH”, “Ljubavne narodne pjesme iz BiH”, “Šaljive narodne pjesme”, “Muslimani i kršćani pod turskom vlašću u BiH”, “Bilješke o razvitku štampe u BiH”, “Obasjane staze”, “Proljeće u Hercegovini”, itd. Za svoj književni rad dobio je više priznanja. Umro je u Sarajevu 17. jula 1967. godine.
Djela: “Arabeske”, “Kasaba šapče”, “Zapisi u kamenu”, “Obasjane staze”, “Niko se ne vraća”, “Proljeće u Hercegovini”
U sarajevskoj ulici Hasana Kaimije, znamenitog divanskog pjesnika iz 17. stoljeća, smještena je kuća jednog od prominentnih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih kulturnih djelatnika 20. stoljeća – Hamida Dizdara. Kuću je podigao sam Hamid, a nekad je u njoj bio smješten i dio grandiozne biblioteke koja je brojala oko 20.000 naslova, jedne od najbogatijih privatnih biblioteka na Balkanu.
U ovoj kući sakupljala se kulturna elita Sarajeva i Bosne, od Hamze Hume, Ahmeta Hromadžića, Ćamila Sijarića i drugih, a u njoj je sastanke Komiteta održavao Valter Perić.
Hamid Dizdar, Makov stariji brat, jedna je od važnijih figura bošnjačke i bosanskohercegovačke kulture 20. stoljeća. Pjesnik, novinar, publicist i etnolog Hamid Dizdar danas je poprilično zanemaren i gurnut na marginu, iako se Mak Dizdar nekada predstavljao kao “Hamidov brat”, što je bila ulazna karta u svijet visoke kulture.