Taj hljeb se zvao cazabe i njega su pravile žene. On se pravio tako, što se pomoću ljuštura školjki koje imaju ulogu noža, uklanjala kora, a zatim rendala pulpa. U tu svrhu su koristile posebne posude zvonastog oblika (guayos), obično od kamena koje su bili ukrašene u zavisnosti od njihove ritualne funkcije.
Tu smjesu bi onda pokrile palminim lišćem i ostavili da se suši. Nakon čega bi je stavljali u cibucan, spravu vretenastog oblika da bi se iscjedio sok i tako u potpunosti uklonio sav preostali otrov. Na kraju ostao je još samo proces pečenja i dobijen je hljeb zvani cazabe.
U ishrani su korišćene i druge biljke, paprika, tikva, kikiriki i razno tropsko voće, papaja, ananas, guava i tako dalje. Sastavni dio ishrane je činila i riba (morska i riječna). Jedna od primjenljivih tehnika za hvatanje ribe bila je trovanje određenog vodenog područja pomoću biljke barbasko.