Kolumne

LATINOAMERIKANA - mit i muzika: Historija Kube

Poglavica (Kacik) Hatuey, kacik Taino Indijanaca pobjegao je pred španskim osvajačima sa Hispanole (Haiti) na Kubu sa stotinjak muškaraca, žena i djece.

FOTO: FLICKR
FOTO: FLICKR

Organizovao je gerilsku borbu i tri mjeseca je odolijevao konkvistadorima, a potom je uhvaćen i živ spaljen 1512. godine. Osvajač i guverner Kube, Diego Velázquez de Cuéllar naložio je da se Hatuey živ spali.

Dok je Hatuey bio vezan za stub, prišao mu je jedan franjevac govoreći mu o bogu, hrišćanskoj vjeri, raju i paklu. Pokušavao je da ga uvjeri ukoliko prihvati hrišćanstvo prije nego što umre da će otići u raj. Poglavica na to upita franjevca, hoće li u tom raju biti i hriščana? Redovnik odgovara potvrdnim odgovorom, na šta mu Hatuey odgovara da on ne želi da ide nigdje gdje ima hrišćana, jer ne može da gleda tako okrutne ljude kao što su hrišćani. To je bio prelomni trenutak za sveštenika, Bartolomea de las Kazasa , žestokog borca za prava Indijanaca.

Las Kazas je pokušao da odgovori Diega da promijeni odluku, ali ti napori su bili uzaludni. Nakon tog događaja Las Kazas vraća sve posjede i indijance koje je imao za sluge i počinje borbu za prava Indijanaca i traži ukidanje enkomiende. Godine 1541. piše svoje čuveno djelo Kratki izveštaji o uništenju Indijanaca.

Evo odlomka iz tog djela: Eto kakav su dobar glas i čast stekli Bog i naša vjera zahvaljujući hrišćanima koji su otišli u Indiju. Indijanci su nas jednom dočekali s potrebštinama i darovima na deset milja od jednog velikog naselja. Po našem dolasku, dali su nam veliku količinu ribe, hljeba, hrane i sve što su mogli. Ubrzo u mom prisustvu bez motiva i povoda hrišćani, kao da je đavo ušao u njih, poklali su tri hiljade ljudi: muškaraca, žena i djece koji su ispred nas sjedeli. Tu sam bio svjedok tolike okrutnosti kakvu živa bića još nikad nisu vidjela niti će ikada vidjeti. Sve te narode nebrojene, sveobuhvatne, različite, bog je stvorio priprostima bez zlobe i dvoličnosti… Oni su ponizniji, strpljiviji, miroljubiviji od bilo kog naroda na svijetu, neprijatelji su svađa, tučnjava i kavge. Zaziru od zlobe i mržnje i ne žude za osvetom… Oni su takođe vrlo siromašni ljudi, koji malo toga posjeduju i ne žele posjedovati materijalna dobra: zato nisu ni oholi, ni častoljubivi ni pohlepni”.