Prije šest godina izložbom pod nazivom „Kreatori nestašluka“ Joan Baez je prikazala aktiviste, lidere građanskih prava, umjetnike i druge koji su se borili protiv ugnjetavanja i nepravde. Ljude koji su napravili društvenu promjenu kroz sve osim nasilja: maštu, hrabrost, nenasilne akcije, građansku neposlušnost, završavali u zatvoru rizikujući mnogo toga.
Uz Lutera Martina Kinga, Havela, Chaveza, Dillana bila je izložena slika o čijim razlozima se ništa nije znalo. U pitanju je akril na platnu, dimenzija 75x75cm. Portret prikazuje pristojnog čoveka iz studentskih dana. Djelo se moglo kupiti za 28 hiljada dolara. Riječ je o portretu Mahatme Gandhija dok je živio u Londonu, obučen kao dendi ali u srcu butnovnik koji je dušu natapao čitajući velikog ruskog pisca Lava Tolstoja. Jednog dana vratiće se u otadžbinu da pomogne ostvarenju indijske nezavisnosti od britanske vlasti.
Kao takav bio je inspiracija i oslonac mnogima u svijetu. Jedna od njih je i Joan Baez , pjevačica i neumoran borac za ljudska prava, koja baš danas slavi 83 rođendan (9. januar 1941.). Od kasnih pedesetih, ona ima nevjerovatnu karijeru. Objavila je više od 30 albuma na šest jezika i često koristila svoju muziku kao platformu za aktivizam. Punih šest decenija se zalaže za ljudska prava, nenasilje i pitanja građanskih prava i socijalne pravde. Dobitnica je najvećih međunarodnih civilnih i mirovnih priznanja.
Od kada je prije nekoliko godina odlučila da se povuče iz aktivnih nastupa, Baez je svoje talente usmjerila na slikanje i crtanje. Više puta je istakla da Gandhijev duh vlada njenim životom. Bio je inspiracija za Institut za proučavanje nenasilja koji je osnovala 1965. u kalifornijskom gradu Karmel. Njegova filozofija mirnih protesta, od kojih su neki pametno „nestašni,“ bila je vodeći princip iza svega što je umjetnica radila tokom svog života.
Kada je odlučila da naslika svoj svijetli primjer odbacila je popularne slike Gandhija u platnenom kadiju, šalu i štapu za hodanje. Umjesto toga riješila je da ga predstavi onako kako je izgledao dok je studirao prava u Britaniji, ispunjavajući obećanje dato majci da će usvojiti engleske manire i običaje. Čak je uzimao časove plesa. Bio mlad džentlmen.
Portret je nazvala „Gandhi kao mladi Englez“, ali ako ste „Gandihjeva osoba“ vjerovatno ga nećete lako prepoznati. Joan je htjela i uspjela da ga predstavi kao mladog intelektualca koji će se kroz vrijeme preobraziti u vođu kakvog istorija ne pamti.
Južna Afrika, gdje je dobio posao u indijskom predstavništvu, ključno je uticala na njegovu promjenu. Odbacivši zamke svoje prošlosti, skinuo je svoju englesku garderobu i otmjene manire, obukavši se u odjeću indijske sirotinje. Često bi ga zamišljali kao simbol samodovoljnosti. Počast „Mahatma“, što na sanskrtu znači „velika duša“, prvi put mu je dodjeljen dok je živio u Južnoj Africi. Vratio se kući i uključio u otpor protiv 90 godina duge britanske vladavine.
„Sve je počelo u Južnoj Africi“, kazaće Joan pričajući o Gandhiju. „Nešto važno je kliknulo. Shvatio je da njegov dom nije njegov dom. Britanci su njime vladali. Htjeli su da ima ličnu kartu koja dokazuje da je pod njihovom vlašću. On je samo htio da to promijeni. I uspio je. Borba je okončana nezavisnošću Indije 1947.“
Za Gandhija pojedinac je osnova svake promijene u svijetu. Zato ga Joan predstavlja kao mladića pred otkrićem puta i načina kako promijeniti svoju zemlju ali i svijet. Naš svijet uvijek mijenjaju školovani i nezadovoljni. Gandhi je važan dokazavši da se to može i bez krvi.
Gospođa Baez uvijek navodi neke od Mahatminijih ideala zbog kojih mu se divi: njegova intenzivna potreba čovječnosti, uvjerenje da niko nema pravo da oduzme život drugom čovjeku, njegova privrženost istini, kao i ideologiji koju je nenasilje potvrdilo – da nije u redu ubiti.
To su ideali koje je gospođa Baez bez rezerve zastupala širom svijeta, od Vijetnama do Vašingtona, od Praga do Venecuele, od Sarajeva do Kijeva.
Lijepo je to znati u ova šugava vremena.