Ove obilne padavine nas podsjećaju na teret. Teret snijega se sručio na naše kuće, ulice i sokake.
Snijeg u Sarajevu ponovo nas je razotkrio. Ne kao grad koji se ne zna odbraniti od vremenskih nepogoda, nego kao društvo koje ne zna – ili ne želi – preuzeti odgovornost.
Očito da smo na tragu rješenja po onoj: "Ne pada snijeg da prekrije brijeg, nego da divljač pokaže tragove". Ovo je lovačka verzija mudre poslovice.
Šta je to kod nas kontroverzno? Možda je bolje reći sporno ili diskutabilno. To se na prvom mjestu odnosi na definiciju javnog dobra ili javne imovine.
Omladinske radne akcije bile su specifičnost nekadašnje zajedničke države, Jugoslavije.
Napokon Vlada Federacije BiH će donijeti bulgu, torbu u Parlament Federacije BiH. Naravno, bez bilo kakve procedure.
Dok se u novogodišnjim obraćanjima evropski zvaničnici služe pažljivo odabranim konjunktivima da opišu stanje Evropske unije, sve je jasnije da je vrijeme za duboku samorefleksiju.
Napokon ministar finansija Federacije BiH je pred javnosti otvorio "kožnu torbu ( bulgu)", koja je latinskog porijekla.
Šta je ovaj čovjek kriv? Što je otišao u krevet sa nekom prekrasnom curom koja mu se sama ponudila?
I dobro... kakav je bila 2025. godina? Ustvari puno je bolje upitati se: Kakva NIJE BILA!
S pravom se otvaraju brojna pitanja u vezi penzionog sistema. Jedno od ključnih pitanja je tzv. regresivnost koja se pojavljuje u poreskom sistemu.
Pozornost stručne javnosti u BiH je okrenuta fiskalnom sistemu. Od tri funkcije fiskalne politke aktuelna je redistribucija. One dvije su nepoznate.
Bio je sasvim običan proljetni dan. Otac je upravo bio otišao iz posjete i ostavio mi šarenu gumenu loptu.
Kapitalizam je vezan za privatno vlasništvo. Stečaj znači namirivanje povjerilaca. Stečaj KHK Lukavac, GIKIL Lukavac, Nove i Stare željezare, Zenica, rudnika i fabrika je samo logičan slijed onoga što je na prvom mjestu u kapitalizmu. Šta je to? To je profit.
Pletem misli kao što sam nekad plela džempere, očica po očica, red po red, od ničega pokušavam stvoriti nešto… nešto kao stvarno, kao lijepo, kao trajno… a ničega trajnog osim smrti nema…
Kada se u javnosti spomene cifra od 50 miliona maraka izdvojenih za poplavljena područja, ona zvuči kao dokaz brige i odgovornosti. Ali cifre same po sebi ne griju, ne liječe i ne vraćaju osjećaj sigurnosti.
Ostat će zapisano kako smo (samo) likvidirali industriju u BiH. Radi se o "organizovanom" zločinu koji traje. Zato mi biva "žao" resornih ministara za industriju i energetiku u entitetima BiH.
Uporedo sa željezarom ide i u stečaj koksara. Ono što se desilo sa "Alminijom" u Mostaru je druga priča. Priča o rudnicima i željeznicama je posebno interesantna.
Značenje riječi ukoljenčiti je da je neko sapet, vezan ispod koljena. Odnosi se na goveda i konje prilikom ispaše.
Do prije nekih par sedmica malo ko u BiH i regionu je znao za lik i djelo izvjesnog Maxa Primorca. Osim onih upoznatih sa mrežom hrvatskih lobista u svijetu ili pak onih koji su iz nekog čudnog razloga istraživali strukturu američke personalne političke scene... „po dubini“.