
Kad tišina postane posljednji odgovor
Postoji jedna zabluda koju mnogi ljudi skupo plate – da je šutnja znak slabosti.

Postoji jedna zabluda koju mnogi ljudi skupo plate – da je šutnja znak slabosti.

Postoji Zakon o stečaju Federacije BiH koji sve dileme može razriješiti. Iz svoje dugogodišnje prakse mogu reći da prvo što se provjerava su potraživanja.

Odgovor na pitanje iz naslova bloga: Kakav Mostar želi HDZ? nije lako dati. Puno je jednostavnije reći kakav Mostar HDZ BiH... NE ŽELI.

"Bosanac mora biti daleko najbolji da bi mu priznali prosječnost", pisao je svojevremeno Derviš Sušić.

Bosna i Hercegovina već godinama živi s problemima koji nisu ni skriveni ni nepoznati. Građani ih osjećaju svakog dana – na šalterima, u apotekama, u prodavnicama, u potrazi za poslom i u razgovorima s mladima koji svoju budućnost sve češće vide izvan ove zemlje.

Koliko simbolike sa posljednjim zasijedanjem Parlamenta Federacije BiH, sa dva doma. Svaka sličnost sa 2014. godinom nije slučajna.

Nakon presude Željezari Zenica došla je presuda tzv. Univerzitetu "Kallos" Tuzla. Rekli bi da se radi o složenim presudama.

Ljeto je. Hiljade Bosanaca i Hercegovaca krenule su prema Jadranu, noseći u gepeku suncobrane, paštete, lubenice… i nadu da će makar desetak dana zaboraviti svakodnevne brige.

Događanja u vezi sektora proizvodnje željezare me podsjeća na vrijeme prije 27 godina kada je presuđeno sektoru hemijske industrije. Sada Željezari Zenica. Prije 27. godina je to bio Sodaso holding Tuzla.

Nakon Drugog svjetskog rata patriotizam građana bio je na izuzetno visokom nivou.

Općinski sud u Zenici je danas, 15. jula, donio odluku koja se odnosi na privredno društvo " NŽŽ" d.d. Zenica.

Izgledno je da će penzioneri Federaciji BiH dobiti 3,5 % veće penzije od 1. jula 2026. godine. Slično je u entitetu Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH. Tako kažu statistike.

Ima jedna zemlja u kojoj su svi ratovali sa svakim, a neki čak i među sobom.

Odmjereno i strpljivo, kao da ništa na ovom svijetu nije važnije, kreše kremen i trud. Cigaretu spustio na grubi vuneni ruksak.

Zanimljivo je i zapravo gotovo savršeno ispravno, da se Nele Karajlić sam uporedio s Handkeom. Tu mu se, možda prvi put u cijeloj toj velikoj mitologiji koju godinama proizvodi o sebi, mora priznati preciznost.

Skandalozno poništavanje crvenog kartona za jednog igrača reprezentacije SAD nije samo "sportsko pitanje".

Da li su se pojedini članovi Udruženja planinarskog društva „Planinar“ iz Vogošće ugledali na lidere političkih stranaka koji u predizbornim i drugim političkim periodima nastoje po svaku cijenu osvojiti što bolju poziciju, teško je sa sigurnošću tvrditi.

Nama ženama dežurni fudbalski teoretičari i dalje imaju potrebu "objasniti" ofsajd ili formaciju, kao da je sport neka nuklearna fizika rezervisana isključivo za njihove kafanske rasprave.

Da li su poneseni rezultatima Zmajeva na svjetskoj nogometnoj sceni ili je nešto drugo u pitanju, teško je znati.

Hiljadu puta, kada bismo zapali u neku tešku životnu situaciju, sjetili bismo se one narodne: „Brigo moja, pređi na drugoga.“