„Sarajevo je trenutno Real Madrid za sve naše klubove. Imamo jedini vrhunski trening centar, da ne govorim za druge stvari. Rezultat je taj koji se na kraju gleda…“, rekao je ne tako davno kod našeg kolege Sanela Konjhodžića u podcastu (IN)Direkt sportski direktor FK Sarajevo Senijad Ibričić.
Od tog trenutka, a poznavajući naš nezgodan mentalitet, naredni barem vijek ništa više neće biti isto kada se spominje bordo klub osim jedino ako uspiju dostići uspjeh pravog Reala iz Madrida, pa ušutkaju sve dušmane. Ali to se naravno, barem za našeg života, neće desiti.
Neopreznost, bahatost, zalijetanje u izjavi, neiskustvo, nadobudnost… čovjeka koji u tandemu sa Slovencem Simonom Rožmanom „vedri i oblači“ na Koševu, koštala je Sarajevo itekako skupo.
Katastrofa u derbiju i ismijavanje
Ne skupo na način da bordo tim izgubi ogroman novac zbog jedne izjave, nego na način da je klub skupa sa svojim navijačima doveden na nivo da se klubovi koji nisu Sarajevu ni do koljena kada govorimo o historiji i veličini kluba, danas sprdaju s ovim bh velikanom i jednim od najpopularnijih klubova na Balkanu.
Povrijeđena je čast kluba i teško stečeno ime na ovim prostorima koliko god neki mislili da to nije tako. Ali Sarajevo zaista jeste fudbalski velikan. Velikan kojem danas zbog malograđanskog ponašanja ljudi koji ga vode, „svaka šuša može da se ruga“, i to što je najgore u domaćoj avliji, u granicama premale fudbalske Bosne i Hercegovine.
A to tako nije bilo čak ni u vrijeme kada je Atalanta trpala osam komada na Koševu, ili kada se ispadalo od Kukesija, Milsamija, Zete… to su neugodne fudbalske stvari koje su se dešavale i mnogim drugim i većim klubovima od Sarajeva.
Uz dužno poštovanje prema svim sportskim kolektivima, sada i maleni mahalski i seoski klubovi imaju priliku da se okolo sprdaju na račun Sarajeva, a da ne govorimo koliko to loše po klub izgleda nakon katastrofa koje je doživio upravo nakon izjave čovjeka zbog kojeg bordo tim zovu i “menadžerski klub”, nešto poput naše reprezentacije, znate već o čemu govorimo. S naglaskom na katastrofu u derbiju protiv Željezničara – velikana koji se bori za opstanak.
Možda je Džekin „burazer“ u tom trenutku tokom davanja te “historijske izjave” mislio na silne evropske uslove za rad kojima klub raspolaže, možda je mislio na, za naše uslove, nadrealno nerealne plate koje igrači na Koševu primaju bez da je većina opravdala i jednu uloženu marku, možda je mislio da klub koji je najviše potrošio na pojačanja, iako se uopšte pojačao nije… šta god da je mislio, nije dobro razmislio. Jer, Sarajevo danas ima sve, a nema ništa.
Apsurdi i nelogičnosti
Kaže Ibro “rezultat je taj koji se na kraju gleda”. Upravu je. Rezultat govori sve o tome kako si radio i koliko si zaslužio. I rezultat utječe na klub, na uposlenike, na njihova radna mjesta, svako je imao svoj zadatak. Neki su svoj dobro uradili, neki nisu. Po tome gledajući, Rožman, Ibričić, njihovi pomoćnici, i jedno 2/3 igračkog kadra kojeg su oni doveli, trebali bi automatski da budu otpušteni iz kluba po kratkom postupku.
Došli su Simon i Senijad na Koševo uz svesrdnu podršku alfe i omege Ismira Mirvića, kojeg navijači sad na forumima i društvenim mrežama najčešće pitaju „Gdje nađe ovu dvojicu i zašto baš oni“?
Navijači Sarajeva su posebna priča u svemu ovome. Barem ove današnje neuke mlađe generacije koje ne znaju jesu li pošle ili došle. I da li rade za klub ili samo za vlasnika kluba? Jer, kako objasniti to da su se svim silama (stigli i do bojkota) borili da otjeraju Mirzu Varešanovića zbog izjava starih preko desetljeće, izjava koje istina nisu bile na mjestu, a onda objeručke prihvate čovjeka koji se ne tako davno zaklinjao u Želju, svojevremeno čak bio i na probi u najdražem mu klubu, a poslije kad je trebalo kupovao i stolice za Grbavicu. Nevjerovatan apsurd. Gdje je tu logika?
Jer, jasno je da vlada ogroman rivalitet dva kluba pogotovo u današnje vrijeme kada Sarajevo i Željezničar, primjetiti će mnogi, nisu u previše sjajnim odnosima. I onda na Koševu angažuju bivšeg reprezentativca koji javno navija za Želju. U evropskom i svjetskom fudbalu to vrlo rijetko prolazi. Barem u klubovima koji su zadržali karakter i “svoje JA”.
Izbore Evropu i šta onda?
I tako dok navijači, igrači i klub trpe poniženja od provokacije od najvećih rivala u ligi koji se hvale „kako su nadigrali velikog Reala“, bordo tim večeras očekuje na Koševu revanš duel četvrtfinala Kupa BiH protiv Borca (prva 0:0) gdje bi vrlo lako mogli biti svjedoci novog fudbalskog kriminala u režiji sudije Matee Muse i njegovih pomoćnika. Sjećate se, Musa je lani sudio u duelu 2. kola PLBiH između Borca i Sarajeva. Svjedoci smo tada bili lakrdije i priznavanja pogotka Borca u 94. minuti iz očiglednog ofsajda.
Eliminacijom iz Kupa klub s Koševa bi doživio potpuni rezultatski krah u ovoj sezoni i samo čudo ili neki nelogičan slijed događaja mogli bi spasiti Rožmana, a vjerovatno i Ibričića.
A šta ako Sarajevo izbaci Borac, što bi sad trenutno, kad se sve sabere i oduzme, bilo iznenađenje? Recimo da izbore polufinale Kupa, pa i da ga na kraju osvoje?
Sve bi ostalo na Koševu po starom, izborila bi se Evropa, Mirvić bi se javio preko Instagrama i poručio kako “idemo dalje…”, Rožman bi bio miram barem do kraja sezone, a Ibričić bi nastavio s besmislenim izjavama, pozivima navijačima na jedinstvo i potragama za „pravim pojačanjima“ preko razno raznih veza i talova… Sve će se nastaviti vrtiti u krug. Možda bi se neke stvari i promijenile na bolje, možda bi konačno i rezultati stigli, ali još mnogo godina će bordo tim, čim se negdje oklizne, pratiti “Real s Koševa”, “sarajevski kraljevi” i slične rugalice, što će svakom istinskom navijaču Sarajeva itekako zasmetati, a klub ponovo srozati na nizak nivo.