Kakvo POMIRENJE, o čemu vi govorite? Mi se ni sa kim nismo svađali, pa da se sada trebamo miriti! S kime to treba da se mire majke Srebrenice, Prijedora, Brčkog, Sarajeva… s kime su se to one svađale?
Državu Bosnu i Hercegovinu napala je od nje stoput jača sila – s namjerom da je uništi! Taj napad u jeziku međunarodnoga prava i politike ima svoje ime i kad god se u taj jezik unose pojmovi koji mu ne pripadaju, nego dolaze iz svijeta dječijih svađa i kafanskih tuča – POMIRENJE, IZVINJENJE, itd. – radi se o velikoj prevari !
Izvinjenje ? Kao da je neko nekome u tramvaju, nehotice, stao na cipelu!? Pa se, je li, uljudno izvinjava. Milion ili dva izbjeglih i prognanih, pa: Izvinite ! Dvjesto, tristo hiljada ubijenih, osakaćenih, silovanih, pa: Izvinite !
To tako ne može. Nama jeste potrebna normalizacija odnosa sa susjednim državama, ali nikako po cijenu poništenja, relativizacije i zabašurivanja historijske istine!
A ona je nesporna: postoji žrtva i agresor, a zločini počinjeni nad Bošnjacima, kao najbrojnijim narodom u državi Bosni i Hercegovini, imaju karakteristike i razmjere genocida. Rat protiv Bosne nije bio kafanska tuča i konačnu riječ o njegovim posljedicama moraju dati institucije međunarodnog pravnog sistema.
Sve ostalo je – cirkus i prevara. Abdulah Sidran (2015)