U oblasti JEZIKA, apsolutno mi je nemoguće podržavati isključivost koja nalaže da se svakoj imenici muškog gramatičkog roda izmišlja analogan oblik gramatičkog ženskog roda ! Mediji su nas prisilom ponavljanja – već pomalo privikli na rogobatnosti poput: psihologinja, ali, da bi takvi oblici postali prirodni trebalo bi sačekati nekoliko stotina godina!
Ako bi se, dosljedno tome metodu, za svaku imenicu gramatičkog ženskog roda, tražio oblik u gramatičkom muškom rodu, dobili bismo mnogo komičnih situacija i bezbroj mogućnosti za trajno sprdanje na tu temu.
Mora nam svima biti jasno da jezik ima nadnaravnu moć samoregulacije, i da na životne pojave reaguje brže nego što to čovjek čini u racionalnom postupku. (Naprimjer: imenica ‘rudar’ nije imala svoj oblik u gramatičkom ženskom rodu naprosto zbog toga što u praksi nisu postojale žene-rudari, a čim se jedna takva pojavila – u kakanjskom rudniku, početkom 70-tih – kod tamošnjih se ljudi moglo čuti da kažu: “Ona naša rudarka”. I nije bilo neprirodno.)
Zašto tu vrstu nasilja nad jezikom smatram neprihvatljivom ?
Zato što se njome:
1/ brkaju SPOLNOST i gramatički rodovi, 2/ vrijeđa ljudska inteligencija, koja – i kada toga nije svjesna – koristi dva načina mišljenja:
a/ očigledno mišljenje i
b/ pojmovno mišljenje, te se 3/ čini atentat na čovjekovu sposobnost pojmovnog mišljenja,
4/ unakažava ljepota jezika uime nečega što svoj rezon može imati i nalaziti u drugim društvenim oblastima (npr. Zašto se, pri vjenčanju, ženska strana odriče svoga prezimena ? i sl).
Naši su mediji – izloženi jakoj kampanji raznolikih borbi za specifične vrste međuljudske ravnopravnosti – brzopleto prihvatili da koriste jezičke oblike koji unakažavaju ljepotu našeg jezika. Tzv. ‘rodna ravnopravnost’ ne smije biti opravdanje za nasilje koje se čini nad jezikom – jedinim trajnim blagom koje naši narodni posjeduju !