A tek obećanja! Med i mlijeko samo što nisu potekli ulicama, a građani bi, sudeći prema onome što im se nudi, nakon izbora trebali živjeti gotovo kao u nekoj bajci.
Kandidati, odnosno njihovi aktivisti, ne propuštaju priliku da građanima tutnu u ruke propagandni materijal. Neki ga prihvate iz kurtoazije, drugi zato što ne žele ulaziti u raspravu, a treći možda iz čiste znatiželje da vide šta im se to ponovo obećava.
Ali, mnogi od tih letaka ne putuju daleko.
Često, već nakon nekoliko desetina metara, završe zgužvani u prvoj korpi za smeće. Ima i onih koji, očigledno nezadovoljni političkom ponudom, svoj „politički poklon“ jednostavno ostave pored korpe, pa tako propagandni materijal, umjesto da posluži za pridobijanje birača, postane još jedan komadić otpada na javnoj površini.
A kada se to učini u većem broju, predizborna kampanja počinje ostavljati i sasvim vidljive posljedice na izgled grada.
Sliku odbačenog propagandnog materijala zabilježili smo u centralnoj vogošćanskoj ulici Jošanička, na prostoru ispred zgrade Općine. I dok se kandidati trude da sa svojih plakata izgledaju što privlačnije, njihovi leci, barem sudeći prema prizoru koji smo zabilježili, već su dobili sasvim drugačiji „mandat“ – završili su među otpadom.
Posebna je priča što se, kako se kampanja zahuktava, sve više stiče utisak da pojedini kandidati ne žele samo učestvovati u izbornoj utakmici, nego po svaku cijenu ponovo sjesti u fotelje vlasti. Za njih je, čini se, politička kampanja mnogo više od predstavljanja programa. To je vrijeme kada treba obećati sve što birač želi čuti, fotografisati se gdje god se stigne, nasmiješiti se sa svakog mogućeg plakata i građanima pokazati kako će upravo oni, ako ponovo dobiju priliku, riješiti gotovo sve njihove probleme.
A građani?
Oni, izgleda, imaju svoj način odgovora.
Neko će pažljivo pročitati ponuđeni program, neko će letak ponijeti kući, neko će ga sačuvati do dana izbora, a neko će ga, čim mu se ukaže prva prilika, zgužvati i baciti. I taj postupak, koliko god bio neugodan za onoga čije se lice nalazi na letku, možda je također svojevrsna poruka.
Jer papir se može odštampati u hiljadama primjeraka, lice se može dodatno uljepšati u fotošopu, slogani se mogu osmisliti tako da zvuče primamljivo, ali se povjerenje građana ne može proizvesti u štampariji.
Ono se, ipak, stiče drugačije – radom, odgovornošću i odnosom prema ljudima onda kada nema kamera, plakata i predizbornih obećanja.
Naravno, ni građani ne bi trebali svoj revolt iskazivati bacanjem propagandnog materijala pored korpi za smeće. Ako im se neki letak ne dopada, njegovo mjesto je, kao i svakom drugom papiru, u korpi, a ne na zelenoj površini ili trotoaru. U protivnom, politički otpad samo dobija i svoj fizički nastavak u našim ulicama.
Nadati se da radnici Kantonalnog javnog preduzeća zaduženog za uređenje ovog prostora neće dobiti ukor ili, ne daj Bože, otkaz zato što su „zaboravili“ ukloniti ovaj „otpad“ ispred očiju onih koji „vedre i oblače“ ovom lokalnom zajednicom.
Jer, ko zna – možda je upravo neko od tih letaka već preživio svoj prvi izborni poraz.
I to prije nego što su izbori i održani.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.