Posjedujem lični muzej sportskih volšebnika. Sačinjen je od pomalo spornih, ali neponovljivih asova, dokazanih kolekcionara najsvečanih postolja. Njih od talenta više krasi sposobnost da uzdrmaju svijet i svoje pristalice. Nepredvidljivog su temperamenta i slobodnog jezika. Često su opominjani i sankcionisani zbog ponašanja. Bili i ostali putokazne osobe i heroji vrhunskih nadmetanja. Šampioni! To su alhemičari drugačijih sposobnosti. Izuzev drama sa kojima su dopisivali lične legende, kod njih je sve neponovljiva muzika. Nema boljeg primjera nego je to Ronnie O’Sullivan.
Ushićen viđenim, pokušavam da dio čuda dočaram čitaocu. Priča o čarobnjaku sa bilijarskim štapom sposobnim da u izgubljenoj situaciji finalnog meča turnira znanog kao „trofej trofeja“ nevjernicima pokaže zašto je najveći igrač u istoriji te igre. Uspio je da pretvorivši 3-6 u 10-7 osvoji rekordnu osmu Masters titulu! Tako je nekadašnji najmlađi pobjednik tog turnira (1995- sa 19 god) postao i najstariji šampion ikada (2024 sa 49 godina).
Zovu ga Raketa zbog brzine sa kojom igra i snage da se izvuče iz škripca. Ali tu je i uzvišena gracioznost u njegovoj igri – način kojim tjera da igra bilijara pleše, delikatnost kojom vadi kugle iz ćor-sokaka i finoća udarca kojim otvara igru, sposobnost da se štap „seli“ iz desne u lijevu ruku u zavisnosti od pozicije na stolu ili raspoloženje. U sportu koji nije pretjerano blagosloven harizmatičnim igračima, on je prva ličnost snukera već tri decenije. Malo li je…
Uvijek se smatrao najprirodnijim igračem tog sporta; sada je konsenzus da je on najveći.Njegova biografija je, inače, spoj bajke i noćne more. Englez Ronald Antonio O’ Saliven (1975) profesionalac od 1992. i trenutno „broj jedan“ na svijetu. Priznat kao jedan od najtalentovanijih i najuspješnijih sportskih asova u istoriji. Osvojio je sedam Svjetskih prvenstava, osam Masters titula i osam britanskih šampionata uz rekordnih 23 naslova na turnirima iz reda „Trostruka kruna“ što je najviše što je osvojio bilo koji igrač. Najmlađi je osvajač Britanske titule (1993: 17 godina i 358 dana) i najmlađi pobjednik Mastersa (1995: 19 godina i 69 dana). Drži rekord u ukupnoj količini odigranih “stotki”. Prvi premašio hiljadu takvih rezultata u profesionalnoj karijeri. Godine 1997. postigao maksimum od 147 poena za 5 minuta i 8 sekundi, što je po Ginesovoj enciklopediji najbrži rezultat u istoriji! O’Salivan je poznat po ambidekstričnosti; dešnjak sposoban da igra lijevom rukom kada je potrebno. Njegova dugovječnost ga je dovela do osvajanja velikih titula tokom četiri različite decenije, a 2024. je i dalje bez konkurencije.
Za 30 godina profi karijere zaradio je više od bilo kojeg kolege, a onda je mnogo toga uludo razbucao, tako da danas ima „samo“ 14,7 miliona funnti (oko 20 miliona dolara). Uspjeh ga je veoma malo promijenio. Još uvijek bi mogao da prođe za trećeg brata Galagera (iz grupe Oasis), ali povremeno, kada ga poroci pokvare je i gori od Liama ili Noela.
Čedo iz filmskog braka. Otac Ron stariji, vlasnik carstva seks prodavnica, 18 godina proveo na robiji zbog ubistva, a majka Marija odslužila 12 mjeseci zbog utaje poreza. Usred karijere liječio se od depresije, alkohola i droge. Pisao kriminalističke romane i autobiografije i glumio sebe u američkoj seriji. Od 2016. godine nosi Orden britanske imperije. Živi u Eseksu sa glumicom Lailom Rouas, ima troje dece i status dede.
Proglašen za perfekcionistu iako je vrlo samokritičan, čak i u pobjedi. Više puta napuštao bilijar. U pauzi koju je napravio tokom sezone 2012/3 radio na farmi svinja. Ističe Isusa kao svog vodiča, bez obzira što su ga mediji vezivali islam i budizam. Laburista, prijatelj Demijena Hersta. Navijač Arsenala. Među 1500 najboljih britanskih maratonaca na 10 kilometara.
Šampioni su, osim što mijenjaju stvarnost, i ljudska bića iznad dobre medijske priče. Neki dan, kao veteran među gladnim ajkulama, iznio je zanimljivu tezu.
“Mjesto na kojem sam trenutno u karijeri na mnogo načina je nalik Federerovom, ali ako bih mogao da budem kao Novak Đoković bih bio uspješniji u ovom sportu. On uvijek uspije da nađe pravu ravnotežu između rizika i sigurne igre – zbog čega ga je teško pobijediti čak i kada nije u najboljem izdanju. Kada su ulozi na terenu najveći, on je poznat po sposobnosti da izvuče pobjedu iz ponora poraza, igrajući čvrsti tenis.”
Pobjednici su pojedinci nespremni da uprkos bezizlazne situacije odustanu! Sa ivice poraza, vremešni Ronnie je neko veče u teškoj situaciji odigrao neke partije za vječnost. Izdigao se iznad poražavajućeg položaja i umjeća rivala. Rezultat na semaforu mu nije usporio srce, ni žudnju za pobjedom. Dozvolio je ličnim demonima da iz njega izvuku sve najbolje. Nigdje kao u prirodi šampiona nema toliko zagonetne i magične potrage za rezervoarom sačuvanih sposobnosti.
Zapanjenom TV reporteru čudesni preokret objasnio je riječima: Nisam se pridržavao preporuka iz knjiga! Ronnie je genije igre. Sposoban da pobijedi kad ostali gube. I pošao kući sa glavnom nagradom od 250.000 funti.“Kada sam imao 28 godina, mislio sam: U penziju ću sa 30. Tada je rok trajanja bio oko 15, sada je oko 50 godina. Rado bih se vratio u vreme tinejdžerskih dana i zadržao svoj stil igranja snukera. Bio sam savršen, ali nisam mislio da jesam, pa sam počeo da igram kao i svi ostali i stvorio loše navike. Sada gledam svoju karijeru svestan da sam ostvario 75% umesto 100% mogućnosti.”
Ronnie, alhemičar bilijara. Od poraza pravi pobjede! Neuporediv!