Bendovi koji takvim zvukom osvajaju svijet su »Gotan Project«, »Otros Aires«, »Bajafondo tango klub« itd. Kultni film Bernarda Bertolučija iz 1972 godine »Posljednji tango u Parizu« još više je doprinio da Tango bude oznaka stila najfinijih ljubavnika.
Kada Marlon Brando pleše sumanuti slobodni tango ples u jednom pariškom lokalu sa Marijom Šnajder, on postaje uvod u tragični finale, predznak smrti fatalnog ljubavnika. Od tog filma tango dobija konotaciju fatalnog, zavodljivog plesa koji igrač pleše sa sopstvenom smrću. Legendarna je i scena iz filma »Miris žene« iz 1992. godine u kojoj Al Paćino pleše sa Gabrijel Anvar uz famoznu melodiju »Por una Cabeza«. Slijepi pukovnik koji nepogrešivo pogađa ženske parfeme, savršeno pleše tango, čineći ne samo da ne djeluje disfunkcionalno, već se pretvara u kralja podijuma i miljenika ženskih srca.
Razmjena muške grubosti i ženske nježnosti, duboka tenzija i erotika, nalaze se u samoj srži tango muzike i plesa. Borba polova, čak i da su u pitanju istopolni igrači, označava se kroz igru dominatnog i poslušnog. Djeluje da muškarac vodi igru u Tangu, sve dok pažljivije oko ne otkrije da ga žena vrti oko sebe. Ezoterija preklopljenih srca u najbliskijem dodiru grudi, pokazuje da se radi o najsnažnijem mogućem ljubavnom spoju dvoje partnera. Ljubavi iskazanom kroz ples, muziku, život i smrt.