Scena se razvila toliko da je ovaj žanr, od ulica i podrumskih klubova, postao jedan od mainstream pravaca. Ako bismo spominjali imena koja su ostavila najveći trag i imaju najraznovrsniju publiku i teme, jedno ime će se sigurno izdvojiti – Edin Osmić, a.k.a. Edo Maajka.
Četiri godine od “Puta u plus”, popularni Berbo je svoje fanove počastio novim albumom koji nosi naziv “Moćno”. Album je ovaj put produkcijski drugačiji od prethodnog. Ove godine Edo je prilično bookiran kada je riječ o nastupima. Koliko zbog promocije novog albuma, toliko i zbog obilježavanja 20 godina od izdavanja njegovog prvog studijskog albuma “Slušaj mater”. Edo Maajka je razgovartao sa novinarom Oslobođenja Amirom Papićem o albumu, nastupima, saradnji sa Radetom Šerbedžijom i kolegama iz naše regije.
KAKO IZGLEDA KREATIVNI PROCES EDE MAAJKE? KAKO NASTAJE JEDNA PJESMA, DA LI JE TO DUGOTRAJNI PROCES PISANJA ILI JE U PITANJU NALET INSPIRACIJE I KOMPLETIRANJE JEDNE PJESME “IZ PRVE”?
Kako kada, tu ne postoje nikakva pravila, nekada napišem nešto na nekom papiriću, onako nabrzinu, pa se tome vratim za koji dan. Nekada ne mogu napisati ništa duži period, nekada izleti cijela pjesma u pola sata, a nekada je to proces koji traje sedmicu ili duže u naletima i pomalo.
RADE PROFESIONALAC
Ovaj zadnji album “Moćno” sam napisao skoro cijeli u desetak dana aktivnog pisanja po noći, onako zaredom i u komadu. Ovisi sve o situaciji. Prije ovoga desetodnevnog pisanja sam imao period od godinu kada nisam ni pomišljao na pisanje, nisam imao nikakav poriv niti temu.
MEĐU TVOJIM GOSTIMA NA ALBUMU “MOĆNO” JE I RADE ŠERBEDŽIJA. KAKO JE TA SARADNJA OSTVARENA, KAKO JE ŠERBEDŽIJA REAGOVAO KADA SI MU SE JAVIO?
Nakon inicijalnog kontakta koji sam ostvario preko Danila, slao sam mu pjesmu, svidjela mu se i tada je počeo rad na traženju i pisanju tog teksta za njega. Nisam uspio napisati ništa što mu se baš svidjelo, pa smo slali jedan drugom neke tekstove na koje bismo naletjeli ili kojih bismo se sjetili od drugih izvođača, ali ni to nije sjelo baš. Na kraju je Rade zvao Jergovića i ovaj je složio taj prekrasni tekst za recitaciju.
Tada mi je bio cilj uloviti Radeta u Zagrebu, znao sam da bi bio problem da ga razvlačim po studijima. Bio je u jednom hotelu na probama za jedan od filmova na kojima radi. Ja sam se zaletio i u tišem dijelu lobija smontirao mikrofon i snimač, Rade je profi, vrlo brzo je to snimio i bilo je vrijeme za slavlje.
KAKVI SU TVOJI UTISCI NAKON ŠTO JE PJESMA “MOJ PUT” SNIMLJENA? Pjesma je finale albuma na kraju albuma, sve se poklopilo. Kooladeov beat je zaista prekrasan i ima sve ono što se meni u repu sviđa, izvlači emocije i daje prostora za priču, pjevanje i sve. Đorđe Miljenović je bio savršen za onaj dio nakon prvog versa, taj dio je podigao cijelu pjesmu na nove razine i aranžmanom i tekstom, izvedbom. Nakon toga uleti Rade i zatvori pjesmu i album. Savršeno, prezadovoljan sam. Moramo nazdraviti svi skupa kad se vidimo negdje.
NA ALBUMU “MOĆNO” NEMA BOSANSKOHERCEGOVAČKIH REPERA. ZAŠTO? DA LI SE MOŽDA DANAŠNJI AKTUELNI BH. REPERI NE UKLAPAJU U TVOJ KONCEPT?
Radio sam nešto sa Dubiozom kolektiv, ali nisam uspio završiti na vrijeme. Tako se desilo, nema to veze ni sa konceptom niti sa geografijom. Dino Šaran je gore, on može proći i pod repera. Imam na albumu Ntoka, on mi je već jako dugo jedan od najboljih regionalnih repera i evo konačno imam njegov vers na nekom svom albumu. Ljudi koji su ga ikada slušali, gledali ili su upućeni u njegov rad, znaju o kakvoj gromadi je riječ. Repaju mi momci iz TDK, Tibor i Burky, to je najaktivnija regionalna rep ekipa. Provjerite njihove albume, na taj beat su savršeno sjeli. Vojka V se ne mora predstavljati, mislim da je u svom prime timeu zadnjih par godina i konačno smo našli beat i temu na kojoj smo obojica zadovoljni. Sale iz TBF-a i Đorđe, s njima sam snimio puno pjesama do sada i oni su mi vječno u top 5 repa. Magellano, eto to je lik s kojim ne mogu vjerovati da nemam nijednu pjesmu na svojim albumima, snimali smo nešto nekada davno i sad sam ispravio i tu nepravdu.
Snimio sam nedavno pjesmu sa reperom iz Širokog Brijega. Zove se “Noti Limun”, bio je i sudionik jednog od bosanskohercegovačkih fristajl betlova prije nekoliko godina. Ima strašan album i gost sam mu na pjesmi “Money Penny”.
ŠTA MISLIŠ O DANAŠNJOJ BH. REP SCENI? JE LI ONA U OPADANJU? ŠTA JE ONO ŠTO MOŽDA NEDOSTAJE DANAŠNJIM REPERIMA, A ŠTA JE TO ŠTO JE MOŽDA POHVALNO U ODNOSU NA PERIOD OD, RECIMO, PRIJE DESETAK GODINA?
Novi i mlađi reperi su poslovno daleko, daleko razvijeniji od moje generacije, tu bih mogao puno toga naučiti od njih. Scena nije u opadanju, ima jakih, haj’mo ih nazvati, old skul imena, a ima i dosta već regionalno uspješnih novih imena. Izdajem albume već 20 godina, na sceni sam i duže od toga, vjerujte mi ovo je period sa najviše hip-hop izvođača u BiH i regionalno ikada, broj ljudi koji žive od repa nije velik, ali nikada nije bio veći. Mislim da se konačno ne mora objašnjavati nikome šta je rep, šta su DJ i MC.
DVADESET GODINA JE PROŠLO OD KULTNOG ALBUMA “SLUŠAJ MATER”. KAKO DANAŠNJI EDO MAAJKA GLEDA NA TAJ ALBUM?
Odrep’o sam već pet koncerata ove godine povodom 20 godina od izlaska “Slušaj mater”. Tu repam skoro sve pjesme s prvog i par pjesama s drugog albuma, ljudi repaju sa mnom od početka do kraja koncerta.
TEMELJ KARIJERE
Publika je od 17 do 57 godina, hahaha, ludilo totalno. Gledam na taj album sa zahvalnošću, to je temelj moje karijere, album koji je napravio jako puno, za bh. hip-hop scenu i regionalnu također. Repat preferiram…
Nadam se da ću uspjeti organizirati barem dva koncerta “Slušaj mater” ove godine i u BiH, organizatori, zovite…
DA LI SU “MAHIR I ALMA” I DALJE ŽIVI? Mahir nije sigurno, hahaha… Sad bi imali po oko pedeset i nešto godina. Treba napisati dobar roman s tim likovima i to da priča počinje tamo gdje je pjesma stala. Sapunica se nastavlja, Mahira nije Kebina kćer, hahaha… Na koncertima je to itekako živa pjesma i dan-danas.
KONCERTI U BOSNI I HERCEGOVINI DOLAZE U TOKU NJENIH NAJVEĆIH DRUŠTVENIH I POLITIČKIH PREVIRANJA JOŠ OD RATA, ALI BAŠ TO SU NJEGOVE SPECIJALNOSTI. EDO MAAJKA VEČERAS JE SA SARAJLIJAMA. DA LI STAGNIRAMO KAO DRUŠTVO, PITALI SMO GA. IMA LI LIJEKA ZA NACIONALIZAM ILI ĆE SE ZA TRI STOLJEĆA I DALJE RASPRAVLJATI O TOME KO JE BALIJA, USTAŠA I ČETNIK?
Stagniramo, stagnacija je preočita. Neke stvari su malo bolje, neke su i gore, to znaju, to vide i žive svi. Niti regionalno nije neki rajski vrt. Ta priča balija, ustaša, četnik, komunjare itd, to će trajati dugo, to je osnovni i najjednostavniji magnet u medijima, politici, društvu, magnet za pažnju, za svađu, raspravu, konflikt… Idi na portale, pa ćeš vidjeti. Repao sam puno o tome. Sam sebi sam dosadan, dosadno mi je i pričati o tome i slušati ponavljanje te priče, tj. njezina aktuelnost je možda i najveći generacijski poraz cijelog regiona. Prebiranje krvnih zrnaca postaje i globalna opsesija, a kad prestanemo s našim podjelama, rado ćemo uletjeti u bilo koje druge sustave podjela. Evo, sad će Pride, pa će se malo opet o tome, pa nazad na ovo, pa na ko zna šta.