Tako je ova zemlja koja broji manje od četiri miliona stanovnika u posljednjih 30 godina uspjesima zadivila svijet.
Kako je podsjetio najpoznatiji hrvatski portal Index.hr, od odlične predstave na Euru 1996. gdje su ih eliminisali Nijemci (uz, po mnogima, sudijsku pomoć), pa do danas Hrvatska je uzela dvije svjetske bronze i jedno srebro. To je bio razlog da pomenuti portal obavi anketu za najboljih hrvatskih 11 u historiji, pa smo dobili jedan miks aktuelne generacije i one Ćirine bronzane iz 1998. godine.
Stub odbrane u toj generaciji bio je legendarni stoper Slaven Bilić.
Upravo to ime se pojavilo u bh. medijima kao jedno od glavnih kandidata za klupu BiH nakon otkaza Faruku Hadžibegiću koji izdržao četiri utakmice i u tako malo vremenu ostavio nas bez Eura 2024. barem što se kvalifikacija tiče.
Ono što mu ide u prilog je činjenica da je Bilić slobodan. Naime, za one koji ne znaju, nekadašnji hrvatski reprezentativac i selektor bez posla je od marta ove godine kada je dobio otkaz u Watfordu.
Ranije se Bilić spominjao i kao selektor Ukrajine, ali je to na kraju postao proslavljeni Sergej Rebrov.
Bilić je u trenerskoj karijeri vodio , redom, Hajduk, pa U21 selekciju Hrvatske, potom je preuzeo i A tim, a potom odlazi u daleku Rusiju – u moskovsku Lokomotivu.
Potom je sjedio na klupi Besiktasa. Iz Turske seli u West Ham, gdje je radio dvije godine i gdje je bio vrlo popularan, da bi potom završio u Al-Ittihadu iz Saudijske Arabije, gdje je otišao, u to ne treba sumnjati, uglavnom zbog ogromne plate, a manje zbog sticanja trenerskog iskustva u toj zemlji.
Kada se zaželio ozbiljnog fudbala ponovo je stigao na Otok. Radio je u dva kluba – WBA i pomenuti Watford. Također treba dodati i izlet između ta dva kluba (2021-2022.) u kineski Beijing Guoanu.
Jasno je da se radi o vrlo iskusnom 54-godišnjem treneru i istinskoj fudbalskoj veličini, a ono što je Bilić ima, a nekoliko njegovih prethodnika na klupi Zmajeva nije imalo, jeste temperament (u ovom slučaju dalmatinski koji je očit na priloženim fotografjama) i karizma, koja čak pomalo podsjeća i na legendarnog Miroslava Ćiru Blaževića, čiji je učenik uostalom i bio Bilić.
Vodio je ovaj Hajdukovac ratove na Otoku s Mourinhom, Guardiolom i drugim velikim trenerima današnjice, pa nema sumnje da bi posao u selekciji BiH i sve pritiske dosta lakše podnio nego selektori prije njega. Jer, sa Slavenom nema zaj….cije, to je garant!
Osim što je iskustvo sticao kao trener, i kao igrač Bilić je ostavio dubok trag, a nakon Hajduka gdje je i okončao karijeru, nosio je dresove Šibenika, Karlsuhera, Evertona i West Hama.
U ovom trenutku nema sumnje da bi njegov izbor bio dobar, prije svega jer se radi o autoritetu i fudbalskoj veličini o čijim uspjesima reprezentativci BiH (osim možda Džeke) mogu samo sanjati, ali je činjenica da čak ni Bilić ne bi sad mogao napraviti veliko čudo u kvalifikacijama, a još manje se može očekivati da od polu-igrača poput Pjanića, Saničanina i sličnih može napraviti kvalitetne fudbalere kakvi su oni bili u neka davna vremena.
Kakav će na kraju izbor biti ostaje da se vidi, a kako je napisao Sport1 s njim bi uskoro u Splitu i trebao biti održan sastanak.