Prvi puta sam osjetio značaj ove mudre misli koja je prešla u narodnu izreku: “Što se rodi grbavo, teško se ispravi”. Taj društveni fenomen stalno imamo. Dešavanja u Tuzli u vezi zvaničnika vlasti i bezbjednosti sve govore. To je dno dna. Međutim, toga ima i previše.
Kupovina diploma i namještanje radnih mjesta je postalo ” sportska disciplina” nosioca vlasti. Komunalni i građevinski kriminal cvjeta. Svi se ” ugrađuju”. Tako je i sa vodom u Srebreniku. “Krivo je nasađeno” u privatizaciji JKP “ViK” Srebrenik. Pokazalo se da mi nismo za sistem korporativnog upravljanja. Jednu dobru ideju dioničarskog vlasništva smo stavili na rub srama. To se “rađa grbavo” jer su vlasnici postali oni koji to ne zaslušuju. Sva društvena odgovornost je došla kod oni gdje je sprega novca i političkog uticaja kroz vlast.
Zato “se ne ispravi grbavo” jer je “krivo nasađeno”. O ovome niko ne smije da progovori. Razlog je, jer sve što je javno postalo je pod kontrolom “privatnog”; počev od tendera, građevinskih dozvola, zdravstvenih usluga, školskih diploma, radnih mjesta i svega gdje te ” stranka prati”. I zato sam svjedočio pred zgradom u kojoj se istovremeno odvijao protest i zasijedanje GV Srebrenik.
Sve mi je to ličilo na refren pjesme “dva svijeta različita”. Krivo je nasađeno. Grbavo, jer vode nema. Imamo entropiju sistema. To je prirodno stanje nereda. Vode i svega drugog biće onda kada se sve promijeni. Za sada toga nema. Svi učesnici skupa građana Mjesnog područja Tinja , kao i svi građani lokalne zajednice Srebrenik, moraju shvatiti da vode nema.
Nema i nema svega onoga gdje se plaća javnim novcem. Zašto? Zato što su moćnici shvatili da je sve što je javno i da je to i njihova. Narodu šta ostane.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.