Uz samu Tinju nelegalno sagrađeni poslovni objekti uzurpatora državnog zemljišta. Cijeli potez uz nekada usku prugu sa huntićima do željezničkog bloka više liči na sliku iz neke južnoameričke provincije. Tu su se smjestili balvani i oprema tajkunskih firmi.
Mi stari srebreničani smo znali uživati uz obalu rijeke Tinje. Uz lijevu i desnu obalu sve do Dudića, gdje je bila prva pekara, bile su prostrte serdžade na čistoj travi uz bistru rijeku Tinju koja se mogla piti. Sada je to otvorena kanalizacija sa koritom rijeke Tinje iz koje vire iščupane kamenice i podrast vrba i raznog šiblja.
Ružno da ružnije ne može biti. Na tom uskom prostoru, koji je presječen cestom, nalaze se dva pijačna placa sa asfaltiranim dječijim igralištem. To se zove Kiseljak, dio sela Rapatnice po kojoj se zvala željeznička stanica.
Sada je to MZ sa brojnim uglednim i vrijednim domaćinima koji su svoja imanja širila prema Markušama, sa kojih se širi lijepi pogled na staru Gradinu sve do Gornjeg Srebrenika , Ljenobuda i Ćehaja. U takvom ambijentu na kraju prve četvrti 21. vijeka dolaze nam ljulje i razne skaramerije sa jakim razglasima na kojima će se derati ” ekstradni umjetnici”.
Sav ugođaj prijašnjeg vašera iz 60 – tih i 70- tih godina 20 vijeka je propao. Rijeka Tinja na potezu od Ingrama do Kopića mosta nam je postala “atomska bomba” za zaraze i prijeteće poplave. Vlast se još ” bori” sa redukcijom vod , dok narodu prijete zaraze i poplave iz rijeke koja je postala kanalizacija. Sumornu slika tog nama dragog prostora sa lijepim merajkama donekle krasi mali novi parkić sa sportskim terenima , koji su za potrebe seoskih igrališta.
Zidine Šerifovog bazena sve od pjeskare do prvog željezničkog bloka liče na prvu borbenu liniju sa tranšejama i bunkerima. Tanka staza koja vodi na vašer prema Kiseljaku, uz Ekonomiju i sastav ili ušće preko Halilićeve merajke, je natkrila kanalizacionu mrežu Slanjanske rijeke i Tinje.
Više nema poznatih srebreničkih vjerova na kojima su se kupala djeca i omladina i gdje se sijelilo u ljetnim mjesecima. Zato u očekivanju poznatih Kiseljaka sve me podsjeća na to da smo ” zalutali”. Nažalost tako je stanje u mnogim našim urbanim i seoskim sredinama diljom lijepe BiH.
Na svakom ćošku otvorene kanalizacije i deponije smeća. Zato nam trebaju vašari i koride. Trebaju nam cajke i talambasi uz galamu i vrisku. Naš lijepi Kiseljak je umjesto da bude moderno sajmište i rekreativni centar postao je vašarište i pijaca . S toga dok se gradska vlast u Srebreniku “ljulja” u svom neznanju i raškalalenosti, prave ljulje su došle. Sve je spremno za Kiseljake 2025. godine.
Iz davnih vremena ostala su nam samo sjećanja na Sulju i Šabana. Prvi se hrvo sa medvjedom, dok je drugi uveo igre na sreću, a zvale se ” zec, medo, lisica, roda, vuk”. Živimo neko Orvelovsko vrijeme.
Vrijeme životinja i duboke države. Sretni nam Kiseljaci. Valjda nove generacije budu toliko znane i pametne da sebi vrate ljepotu koju smo imali prije 50 i više godina. Dotle su nam ostale ljulje. Bolje nismo zaslužili.
Nama ostaju samo sjećanja na neka lijepa vremena, kada se živjelo ” sporije” i ljepše.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.