Ekonomija

Čavalić: Neko, namjerno ili nenamjerno, iz znanja ili iz neznanja, radi na tome da nam uruši privredu, društvo i državu!

Ambasada Bosne i Hercegovine u Indiji obustavila je do daljnjega potpisivanje viza za radnike iz Indije, Bangladeša, Nepala i Šri Lanke koji namjeravaju doći raditi u BiH.

FOTO: BOSNAINFO
FOTO: BOSNAINFO
Arhiva

Suspenzija će trajati najmanje do 6. januara 2027., a njeno ukidanje ovisit će o dostavi službenih podataka o popunjenosti kvota za zapošljavanje stranaca.

Na ovu vijest reagirao je Admir Čavalić,  ekonomski stručnjak i federalni zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

“Bosanskohercegovačka administracija, javni sektor, izuzetno je uspješna samo kada nešto treba zabraniti, blokirati ili onemogućiti. Čitava Europa, i svijet, uvozi radnu snagu. To nije nikakva bjelosvjetska zavjera, nego jednostavna potreba: nužnost tržišta rada i osigurač stabilnosti velikih socijalnih sistema.

Susjedna Hrvatska je prošle godine izdala 170.723 radne dozvole. Naša država je iste godine izdala 6.702 radne dozvole, 25 puta manje. Sjeverna Makedonija ima kvotu od 10.000. Albanija, sa manje stanovnika i manjom ekonomijom, u 2025. godini je odobrila 18.156 radnih dozvola.

Procjene su da nam treba kvota od namjanje 30.000 radnika. Toliko treba da bi tržište rada, ekonomija, PIO fond, zdravstveni sistem i drugi sistemi socijalne zaštite mogli funkcionisati. Ukratko, da bi Bosna i Hercegovina funkcionisala. Ništa novo, ništa spektakularno. Sve ostale zemlje to rade.

Međutim, neko, namjerno ili nenamjerno, iz znanja ili iz neznanja, radi na tome da nam uruši privredu, društvo i državu. Napravi se smiješno niska kvota od sedam hiljada, a uz nju i procedura toliko spora i komplikovana da poslodavci i ono malo dozvola ne mogu iskoristiti. Zatim krenu očekivana kršenja, manipulacije i siva ekonomija. Na kraju dođemo do toga da Ambasada u Indiji pravi dodatne barijere i blokira sve. Začarani krug. Klasičan primjer regulacije radi regulacije.

Na sve ovo se nakače populisti koji, u znanju ili neznanju, sanjaju da smo mi jedina europska zemlja koja može funkcionisati bez strane radne snage. Šta zna Njemačka, šta zna Poljska, šta zna Španija, šta znaju zemlje regiona! Izgleda da se bosanskohercegovačka ekonomija i socijalni sistemi prvo moraju urušiti da bi se nevjerne Tome uvjerile da je uvoz radne snage uslov daljeg napretka. A do tada će se uvoziti ilegalno, kako se to kod nas sistemski potencira, vjerovatno da bi se neko na tome obogatio i bio gatekeeper.

Uvoz radne snage nije želja niti zavjera, nego nužnost. Ako hoćemo da naši radnici imaju veće plate i rade poslove koje žele, da naši penzioneri imaju pristojne penzije, da imamo adekvatno zdravstvo i socijalnu zaštitu, a uz to i niske cijene. Da ne budemo geto. Umjesto da se bavimo selekcijom uvezene radne snage, mi smo godinama zapeli na prvom, osnovnom koraku – formalni uvoz iste.”