“Uvoz” radne snage, kao jedno od rješenja, često koče administrativne prepreke, jer se, prema riječima poslodavaca, papiri za jednog stranog radnika čekaju i do šest mjeseci, a država ih naplaćuje oko 1.000 KM.
Potpredsjednik Unije poslodavaca RS Saša Trivić ističe da razloge za nedostatak radnika treba primarno tražiti u demografskim kretanjima i starenju stanovništva.
“Situacija koju trenutno imamo nije rezultat odlaska ljudi odavdje, već je problem demografije. Imate situaciju da oko 15.000 ljudi godišnje ode u penziju, a tek oko 9.000 dolazi iz škola. Znači, svake godine imate oko 6.000 manje ljudi na tržištu rada, a imate otvorena radna mjesta”, objašnjava Trivić. Prema njegovim riječima, deficit radne snage direktno ugrožava budžet i stabilnost privrede.
“Ukoliko ne budemo zapošljavali stranu radnu snagu, imat ćemo manje radnika, manje firmi, manje poreza i manje novca za socijalna davanja. Politika mora da odluči hoćemo li zapošljavati stranu radnu snagu ili ćemo smanjivati broj radnih mjesta u smislu poreza. Nemamo tu mnogo drugih opcija, osim ako se ne krene sa otpuštanjem viškova iz javnog sektora kako bi ti ljudi prešli u privatni sektor”, naglašava Trivić.
Kada je riječ o iskustvima sa radnicima iz inostranstva, Trivić navodi da su to uglavnom fizički radnici i da na terenu nema većih problema, ali da je birokratija najveći kočničar.
“Situacija nije alarmantna, niti ima kulturoloških i sigurnosnih problema. Ljudi odrade svoje i odu, nemamo trajna naseljavanja. Međutim, osnovni problem je sporost države – nedovoljni kapaciteti u ambasadama i ministarstvima dovode do toga da dolazak radnika traje od četiri do šest mjeseci i košta oko 1.000 KM samo za papire koje uzima država”, upozorava potpredsjednik Unije poslodavaca.
Iz Privredne komore RS potvrđuju da je deficit radnika prisutan u gotovo svim granama, ali da pojedini sektori doslovno “gore”.
“Situacija je trenutno najizraženija u građevinarstvu, gdje posebno nedostaju zidari, armirači, tesari, rukovaoci građevinskim mašinama, monteri, fasaderi i zavarivači. Pored građevinarstva, nedostatak radne snage veoma je izražen i u proizvodnim djelatnostima – metalskoj, prehrambenoj i tekstilnoj industriji”, navode iz Privredne komore.
Iz Komore naglašavaju da je angažovanje stranih radnika skuplje zbog troškova dozvola, avionskih karata, smještaja i ishrane, ali da oni često rade pod intenzivnijim režimom. Pored finansija, izazov predstavlja i komunikacija na terenu.
“Kulturološke razlike su manji problem jer su radnici spremni na prilagođavanje. Veći problem predstavlja jezik, s obzirom na to da mnogi ne govore ni engleski, pa se u praksi poslodavci pomažu aplikacijama za prevođenje na telefonima”, dodaju iz Komore, uz poruku da uvoz radnika mora biti samo privremena mjera, a ne zamjena za zadržavanje domaćeg kadra.
Zvanična statistika Zavoda za zapošljavanje RS potkrepljuje tvrdnje sa terena. Tokom proteklih godina evidentiran je stalan i značajan rast broja izdatih radnih dozvola stranim državljanima, uglavnom u građevinskom sektoru, ugostiteljstvu i prerađivačkoj industriji.
Prema njihovim podacima, u prošloj godini izdata je ukupno 1.981 radna dozvola, od kojih je 1.484 novih i 497 produženih, što je u okviru utvrđene kvote za 2025. godinu.
Kvota radnih dozvola u ovoj godini je čak 3.000, i to 1.200 novih i 800 produženih. Kako kažu iz Zavoda, za novoizdate dozvole kvota je već popunjena.
Prema zemlji porijekla, najviše izdatih radnih dozvola je za radnike iz Bangladeša, Nepala, Indije, Srbije i Kine.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.