Dan prije toga na javnim televizijama priča je bila o cijenama i maržama. Kada uporedim jednu i drugu priču dolazim do zaključka da je isto. Naime, izbor predsjednika stranke nema velike razlike u odnosu na cijenu zejtina i brašna.
Koliko god se trudili da suprotno dokažemo pravimo grešku. Na kraju će biti isto. Niti će se šta desiti “ovako ili onako”. Sve ostaje isto.
Narod će se malo zabavljati i opet sve po starom. Sjetih se Ante Markovića i Nijaza Durakovića. Ako su oni uspjeli reformisati državu, kao jedine ispravne političke opcije u SFRJ 1990. godine, onda će se i 2023. godine desiti čudo da se zaustavi rast cijena i ostvari unutrašnja politička demokratija u svim poltičkim strankama u BiH.
Gledam ove Amerikance. Imaju samo dvije stranke, a u svakoj desetine kandidata za izbor jednog predsjednika države . Kod nas suprotno. Stotine stranaka sa jednim doživotnim predsjednikom. Amerika svjetska sila, a naša država sa Visokim predstavnikom koga ne priznaje pola države. Sve u svemu učeni bi rekli ” Sizifov posao”.
Bolje rečeno sve ovo oko izbora i cijena liči na dijagnozu ljekara na bolest sifilisa. Samo će otpasti.