Dick je proveo gotovo cijeli život u sunčanoj Kaliforniji kao farmer i primjer je kreativno nastrojenog „djeteta cvijeća“. Sa globalističkim hipi pogledom na svijet, uz pomoć lakih i teških psihodeličnih droga, Dickova mašta se rasplamsala i uputila ka budućnosti.
Dick je u svojim romanima “Sanjaju li androidi električne ovce”, “Tri stigmate Palmera Eldriča”, “Tecite suze moje, reče policajac”, “Marsovsko iskliznuće vremena”, “Tamni skener ili Ubik”, među prvima predosjetio dolazak novog tehno-svijeta budućnosti, opisujući ga tako ubjedljivo i zavodljivo da je postao uzor za sajberpank sljedbenike poput Vilijama Gibsona, Nila Stivensona ili Brusa Sterlinga.
Pedesetih godina u Americi, pišući pulp SF, Dik je već sa svojim ranim romanom “Čovjek u visokom dvorcu” dobio najveću nagradu u oblasti naučnofantastične literature, Hugo nagradu 1964. Godine 1974. Dik je imao brodolom u svom privatnom životu i neku vrstu prosvijetljenja, poslije čega je unio religijske elemente u svoja dela.
Njegova knjiga VALIS (Vast Active Living Intelligence System) prije je vrsta novog religioznog sajberpank otkrovenja, nego klasičan SF roman. Iste godine, 1982, kada je umro Philip K. Dick, reditelj Ridley Scott je napravio film “Blade Runner” po njegovom romanu i čudesni mračni pisac je postao omiljeni holivudski autor.
Po njegovim pričama, kasnije su nastali i filmovi “Skrimers”i i “Totalni opoziv”.