Jednostavno rečeno “sve se zna”. Osnovno i temeljno pojašnjenje je dao prof. dr. Anto Domazet. Sva priča se svodi na novostvorenu vrijednost. Mi koji smo učili Marksove šeme reprodukcije znamo šta znači višak vrijednosti i akumulacija. Znamo i input autput analizu i sve što je vezano za sistem društvenog računovodstva.
S toga cijela priča o promjenama sistema obračuna plata postaje tehničko pitanje. Isto je i sa maržama.
Ne postoji nulta marža, kao što ne postoji nulti trošak. Trošak postoji ili ne postoji. Troškovna inflacija postoji. Ista se mora iskazati i pokriti cijenom. S toga se mora znati rast cijena i rast troškova. Rezultat ovoga odnosa se iskazuje u obračunu poslovnog rezultata. Radi se o dobitku i gubitku. Dobit znači rast kapitala. Gubitak znači gubitak kapitala.
Zato nakon svega što se pokušava staviti u odnos rasta neto i bruto plata ostaje ključno pitanje novostvorene vrijednosti ili viška vrijednosti ili akumulacije. Rješenje nudi prof. dr. Miodrag Zec koji se ovim pitanjem bavi pola vijeka ( oko 50 godina).
Sve se svodi prema prof. dr. Zecu na pristup. Vlast ima mogućnost da bira tzv. stok ili tok pristup. Tok pristup daje rješenje u domaćoj akumulaciji. Rješenje naše i sličnih ekonomija nije u javnom dugu, kreditnim zaduženjima i doznakama zaposlenih u inostranstvu. U stvari i to može biti samo je pitanje opredjeljenja. Zato izračuni novostvorene vrijednosti prof.dr Domazeta treba da bude ” signal” vlasti da kreira novu ekonomsku politiku.
Sadašnja ekonomska politika ne daje željene rezultate. Vrijeme je da učinimo ili kreiramo niz mjera i instrumenata koji će stanje iz temelja promijeniti. S toga se ne treba zavaravati da će mo sve probleme riješiti sa bruto i neto platama.
To je samo “pokrivač” svega onoga što se krije u efikasnosti sistema: političkog, pravnog i ekonomskog.