Sramotno, za Želju, 10. mjesto na tabeli, gol razlika 16:26, omjer 6-1-11, te očajnih 19 bodova, koliko imaju 9. Tuzla City i 11. Igman, trenutna su realnost sarajevskoj premijerligaša čiji navijači prolaze kroz fudbalsku agoniju i opravdano se pribojavaju da bi se na proljeće moglo desiti ono najgore eliminacija u niži rang što bi bio konačni nokaut ionako posrnulom bh. fudbalskom velikanu.
Težak raspored
Trenerske šok terapije u posljednjih par godina, kojima se pokušalo stati na noge barem rezultatski, u vidu legende kluba Edisa Mulalića, uplašenog Nermina Bašića, arapskog čudaka Abdulhakeema Al-Tuwaijri… nisu dale rezultata. Ruku na srce, stiče se dojam da je tu najmanje bilo do trenera, jer ne može se od nekvaliteta stvoriti kvalitet, barem ne u fudbalu.
Za Bašića su stvari tokom Željine evropske avanture na trenutak čak i krenule na bolje nakon izleta u Konferencijskoj ligi i prolaska preko Dinama iz Minska, ali to je bilo to. I sam plasman u Evopu je tada već bio sam po sebi veliki uspjeh za klub.
Ove sezone međutim situacija je takva da Plavi već sada ne smiju ni razmišljati o evropskim ambicijama, nego samo o tome kako se spasiti pogotovo na početku nastavka sezone.
Croat coach Bruno Akrapovic has won the Bulgarian Super Cup with Lokomotiv Plovdiv defeating the favourite Ludogorets. He got voted the coach of the year in Bulgaria pic.twitter.com/Iim2dMmxUs
— CroatianFootballNews (@CroatianNews) August 3, 2020
Jer, kada se pogleda raspored Plavih u prva tri proljetna kola, čeka ih paklen posao. Ako se šta u međuvremenu ne pomjeri, Željo će 17. februara ugostiti aktuelne prvake Zrinjski, potom gostuje Širokom Brijegu, a onda im dolazi veliki gradski rival Sarajevo.
Iz prikazanog je jasno – ako ne uspiju izvući barem četiri boda iz navedene tri utakmice Željezničar bi se mogao naći u zoni ispadanja, ako u međuvremenu Igman (koji proljeće otvara kod kuće proti GOŠK-a), osvoji koji bod više.
Jasno je da Želji sada više nego ikada treba čvrsta ruka i jak temperament na klupi, a s obzirom na to da u situaciji u kakvoj se nalaze nisu u poziciji da mogu birati sturčnjake, “ulov” u vidu Brune Akrapovića je odličan potez.
Iskustvo i čvrstu ruku, te jasnu viziju na terenu, uz dozu trenerske drskosti, ono što Željinom timu sad najviše treba, ovaj 56-godišnji trener definitivno ima.
Ostaje pitanje samo s kakvim će timom Plavi dočekati proljeće jer pojačanja su potrebna svakom treneru na planeti, pa tako i Bruni. S trenutnim igračkim kadrom Plavi ne mogu očekivati čuda na zelenom terenu.
Umalo eliminisao Mourinha
Za one koji ne znaju, evo i osnovnih informacija o Akrapovićevoj trenerskoj i igračkoj karijeri.
Nakon igračke karijere koju je proveo uglavnom po njemačkim klubovima (Wolfsburg, Mainz, Energie Cottbus…), i skromnije reprezentativne (koju je obilježio legendaran gol protiv Izraela sa 40 metara), Bruno se okrenuo trenerskim vodama.
Inače, Bruno je prvo radio je u niželigašu Vorsfeldeu, potom u Wolfsburgu II, a samostalni trenerski put krenuo je u Hrvatskoj u Mosoru, te Valu, Solinu i Neretvancu, da bi nastavi trenersku karijeru graditi na Gibraltaru (Europa s kojm je i osvojio Superkup), zatim u Sj. Makedoniji gdje sa Skhendijom podiže trofej državnog Kupa.
Radio je Akrapovič potom i u Splitu da bi najveće stvari napravio u Bugarskoj gdje je preporodio Lokomotiv Plovdiva s kojim osvaja dva Kupa i jedan Superkup Bugarske (2019. bio trener godine u Bugarskoj), a potom odlazi u CSKA Sofia gdje je igrao grupnu fazu Evropske lige.
Jedna će utakmica posebno ostati u sjećanju Akrapoviću, ona kada je 2020. bio na pragu senzacije da sa Lokomotivom izbaci favorizirani Tottenham Josea Mourinha. Tottenham je kao veliki favorit gostovao u Plovdivu i gubio sve do 80. minute, da bi u finišu (domaćin ostao sa igračem manje) stigli do preokreta i plasman u narednu rundu.
Radio je kasnije Akrapović ponovo u Shkendiji, te Al-Wahdi u Saudijskoj Arabiji i Akritasu na Kipru nakon čega je postao slobodan.