Kolumne

Moraju uslijediti nove javne politike!

Pitanje minimalne plate u BiH se nameće kao dilema ili nedumica. Kod nas je ovo pitanje skopčano sa nizom dilema ili trilema u vezi nejednakosti.

FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ
FOTO: FACEBOOK / IZUDIN KEŠETOVIĆ

Jedna od tih nejednakosti je veza za nejednakost dohodaka od rada. U cilju skretanja pažnje na ovo složeno pitanje poslužiti ću se stavovima koje je iznio Thomas Piketty u djelu “Kapital u dvadest prvom vijeku”. Zašto je ovo bitno? Zato što imamo različite stavove. I to: vlasti, poslodavaca i sindikata.

U cilju prevazilaženja problema koji su ” duboki” ili ” tektonski” u BiH društvu i državi treba duboko analizirati i razmišljati. Postavka koje je iznio francuski ekonomist Piketty polaze od prvog člana Deklaracije o pravima čovjeka i građanina: “Društvene razlike mogu se zasnivati samo na općoj koristi”.

S toga aktuelni trenutak u BiH pokazuje da je narušen ovaj princip. Petty u svom istraživanju dolazi do zaključka da je nejednakost od rada rezultat ” utrke između obrazovanja i tehnologije”. Stoga platni razredi i minimalna plata je pitanje prakse svake zemlje.

To pitanje je povezano sa regulacijom tržišta rada koja zavisi ” o shvaćanjima i normama društvene pravde u određenom društvu pa je tijesno povezana s društvenom, političkom i kulturnom historijom svojstvenoj svakoj zemlji”. Ovo pitanje u BiH postaje još složenije u uslovima u kojima se nalazi. To su prije svega politički uslovi. Zatim to su čisti ekonomski uslovi.

Sve u svemu na tragu rješenja morali bi se uvažiti mišljenja svih učesnika u ovom procesu. Potrebno je uspostaviti konsenzus koji bi vodio rješenju koje daje Petty u rezimeu pitanja nejednakosti dohotka od rada, koje glasi: ” Ulaganja u obrazovanje i kvalficiranost dugoročno je najbolji način da se povećaju plate i smanji njihova nejednakost”. Jednostavo rečeno da je obrazovni sistem ključni. Zato je on u BiH prvi ” pao”. Drugi na redu je zdravstveni sistem koji je u kolapsu.

Treći je penzioni sistem. Sve to stvara uslove za uvećanje razlika u dohocima. S tim se skopčano ekstreno siromaštvo najvećeg broja građana i propadanje srednjeg sloja građana prema dohodovnoj snazi. Na kraju svih dilema ili trilema za sve nas u BiH je: “Kako ukloniti nejednakost”.

Ustvari postavlja se pitanje dubine i posljedica nejednakosti u siromašnoj državi sa neizgrađenim institucijama sistema regulacije. Odgovor na ova složena pitanja BiH društva se moraju dati. S toga pitanje minimalne plate može biti samo kratkoročna mjera bez znatnih učinaka.

Mjere u obrazovanju, zdravstvu i penziono – socijalnom osiguranju bi trebale biti na poziciji stanja koje smo imali u ranijem sistemu. Ne radi se o ideološkim pitanjima socijalizma i kapitalizma. Radi se o tekovini sistema koji smo imali, ali smo ga uništili. S toga dvojbu u vezi minimalne plate i nejednakosti moguće je prevazići: kratkoročno i dugoročno.

Naravno uz niz mjera koje nisu u suprotnosti sa 14 kriterija ili mjera koje je preporučila Evropska komisija kao uslov članstva BiH u Evropskoj uniji. Time bi se zaustavilo iseljavanje stanovništva iz BiH. Nejednakost građana je glavni uslov iseljavanja. Minimalna plata je trenutna nužnost.

Na duži rok moraju uslijediti nove javne politike. S toga bi vlast, poslodavci i sindikat morali doći do rješenja koje nema dvojbe.

Prihvati notifikacije