Među fascinantnim likovima američke popularne mitologije, vlasnik “Playboya” svakako je američki biznismen i seks mag, njemačkog podrijetla, po imenu Hugh Hefner.
Moderni svijet, bez njegovog časopisa “Playboy”, ne bi se mogao ni zamisliti ovakav kakav je danas. Kada se 1953. godine pojavio prvi broj “Playboya”, koji je na naslovnici imao fotografiju odjevene Marilyn Monroe, svima je bilo jasno da je tabu seksualnosti, stoljećima ušutkavan kršćanskom dogmom, uzdrman iz temelja i da “tajne skrivene iza četiri zida” postaju javne. Hefner je bio onaj vizionar koji je uspio učiniti da golišave ljepotice postanu stalni ukras na kioscima, ili u stanovima dojučerašnjih puritanskih obitelji, da erotiku proglasi umjetnošću.
Njegov časopis “Playboy” postao je taj novi pogled na svijet. Prije pojave “Playboya” rijetko koji muškarac u Americi je vidio kolor fotografiju nage žene, pa su zbunjeni ljudi kupovali časopis na kioscima i pokrivali naslovnu stranicu, napuštajući kiosk. Hugh Hefner bio je prvi čovjek u povijesti koji se obogatio, ponudivši svijetu ostvarenje zabranjenih iluzija. Rođen u strogoj i pobožnoj obitelji na farmi u Nebraski, Hefner se godinama opirao svom učenom moralnom svjetonazoru. Talentirani ilustrator i pisac, odmah nakon odsluženja vojnog roka upisao je koledž u Illinoisu.
Već je tada pokazivao smisao za zabavu i sklonost uživanju, položio pilotski ispit s malim avionima, izvodio vratolomije u zraku, pjevao u malom studentskom orkestru u stilu Frankieja Lanea, pokretao studentski humoristički časopis, objavljivao karikature i članke u lokalnim novinama, čak je napisao i dramu o znanstvenom otkriću koje dokazuje nepostojanje Boga. No, Bog se nije pobunio ni tada, a ni nekoliko godina kasnije kada je izašao prvi “Playboy” s poznatom dvojnicom gole Merlinke. Prvi broj “Playboya” imao je četrdeset osam stranica i bio je namijenjen urbanom tipu ljudi, koji su svoj momački život smatrali blaženim i nisu previše vjerovali u brak. Od tada, broj za brojem, naklada časopisa raste, zajedno s Hefnerovim bogatstvom.
Časopis se postupno pretvorio u statusni simbol bogatog američkog društva, obraćao se uglavnom obogaćenoj srednjoj klasi, željnoj glamura i raskalašenog života. Najljepše žene, gole i izazovne, dobro namazane po Hefnerovoj recepturi, što je značilo i znojnu strast i lažni sjaj, postale su dio svačijeg sna. Uz ljepotice, Hefner je ponudio i stil namijenjen ljudima koji su baš željeli takve žene, brze automobile, luksuzan namještaj, profinjena pića i cigarete, neophodna znanja za komunikaciju o svijetu umjetnosti, filma, glazbe, književnosti itd.
Često podcjenjivana, intelektualna razina časopisa uvijek je bila na vrlo zavidnoj razini, zbog čega su “Playboy” isprva prihvatili intelektualci, a tek potom široke građanske mase. Hefner je od “Playboya” napravio pravo carstvo, od male kućne redakcije do dva gigantska nebodera, sa zaštitnim znakom zečice i lancem klubova “Playboy Mansion” u kojima su služile iste djevojke koje su se smiješile iz dublera. Sam pojam zečice prilagođen je novom dobu i novom tipu žene koju promovira Hefner, a to je žena sposobna za brzu ljubav, žena za muškarce prezasićene poslom i umorne od dugih ljubavnih priča.
Sam Hefner potpuno se prilagodio svom umjetnom raju, u gigantskoj “Playboyevoj” redakciji-bordelu, svake je večeri dobivao novu ljepoticu u svojoj uredskoj prostoriji, u kojoj se osim seksu prepuštao neograničenom konzumiranju Pepsi Cole i igricama. od backgammona. Stalno odjeven u zlatni kućni ogrtač i svoje statusne bijele čarape, Hefner je ispunjavao snove milijuna muškaraca kao kralj poroka u svojoj kući, komuni ljepotica s dvojnicama praktički do smrti.