Pitanje nadnica, cijena i kamata ponovo dolazi u centar pozornosti. To je najteže pitanje na koje je ekonomska nauka pokušala dati odgovor. Svjetske vlade su se borile kako očuvati socijalni mir i ekonomski rast.
Očito ulazimo u još jednu “spiralu” koju je teško obuzdati. Na primjer stanje bosanskohercegovačke ekonomije se sve više usložnjava. Monetarno sidro je čvrsto postavljeno. Fiskalni sistem je jasan.
Sve se može vidjeti. Ono što je ” ispod radara” je siva ekonomija i crni kriminal. S toga na nosiicima vlasti ostaje velika odgovornost. Smanjenje nadnica u ovakvoj situaciji nije poželjno. Kreditna zaduženja su rizična zbog otplata i rasta DBP-a. Cijene roba i kapitala rastu.
Udar na sindikalnu korpu je vidljiv prostim okom. Prag socijalne izdržljivosti je nizak. Za mnoge građane koji su radno sposobni je ” glasanje nogama”. Svi ostali dijele subinu “izvrnute piramide dohodaka”. Pod pritiskom je radno neaktivno stanovništvo. To su nezaposleni i penzioneri. Sve ukazuje na prihvatanje i mirenje sa situacijom u postojećem političkom i ekonomskom “ozračju”. Drugi izlaz ne postoji. Bar za sada…