Po tim kriterijima moja porodica je prije pola vijeka, i više ( 50) godina, mogla koristiti ova sredstva.
U to vrijeme su bile plate od kojih je radnička klasa mogla kupiti osnovne životne namirnice. Svi su većinom imali kravu koja se smatrala “članom domaćinstva”. Odjeća i obuća je bila skromna. Sretni su bili koji su u Trstu mogli nabaviti farmerke, vintericu “vijetnamku”. Kahva se kupovala na crno, a fićo je bio status bogatstva.
Naravno, ćumur i drva su bila dovoljna za jednu peć. Sva zemlja je bila obrađena. Nije bilo nepokošenih njiva i neposijanog zemljišta. Svi su išli u školu i doktoru. Nije se ništa plaćalo. Rijetko je ko želio da se kupa besplatno na moru jer važila je ona: “Izdržaće Mujo i ovo” jer se moralo “pržiti” na suncu. Posla je bilo za sve koji su htjeli učiti, a ” fakultetlije” su dobijali stan i rukovodne poslove.
Kuće su bile šeperuše ili one od kamena i drveta sa trstikom u plafonu. Sve u svemu svi smo bili “energetski održivi” jer je sijala jedna sijalica, a bijela tehnika je bila čudo. Cijeli komšiluk je gledao na jednom TV aparatu Svjetsko prvenstvo u Engleskoj 1966.godine. Zamrzvači, električne peći i frižideri se kupovali na kredit. Sa namještajem nije bilo problema jer je bio dovoljan kredenac i sećija. Rijetki su bili oni koji su znali šta je kauč.
Hasure su bile kao parket i podno grijanje. I da opet kažem, bili smo energetski održivi. Bolje održivi nego danas u trećoj deceniji 21. vijeka. Zašto? Zato što smo svi vjerovali u bolje i što nije bilo kriminalaca i lopova. Vlast je radila da narodu bude bolje. Vjerovali smo da će trajati mir, da će biti bratstvo i jedinstvo, da svi imaju dobre škole i bolnice.
Vjerovali smo da su svi ljudi braća i nismo znali ko je koje vjere. Svi su se mogli Bogu moliti osim onih koji nije trebala karijera. Moj djed je bio seljak, a otac radnik. Moj djed je klanjao pet vakata namaza i plaćao je porez na zemlju. Otac nije bio u partiji kao mnogi kojima to nije trebalo. Svi su bili energetski održivi sa puno djece. Škole su bile pune đaka. Svi su mogli napredovati.
Dobijali su doplatke, stipendije, đačke i studentske domove. Diplome se nisu kupovale jer su se svi opismenjavali i obrazovali u tzv. “večernjim školama”. Zar nije sramota da nam EU daje pomoć za energetsko siromaštvo kada su “naše” vođe i njihove pristalice bogatiji od svih njihovih javnih radnika. Javni radnici u EU su “sluge” narodu. “Naši” vlastodržci su bogataši. U zemljama EU plate i penzije su veće u prosjeku 5 (pet) puta.
“Naši” vlastodršci ne mogu da podignu minimalnu platu na 1000 eura umjesto 1000 KM, a penzije sa 600 KM, bar na 600 eura. Kažu da nisu konkurentni. Naravno da nisu jer su narodni novac pokrali. Zato se “čude” zašto ljudi sa porodicama napuštaju zemlju. Ovi “naši” na vlasti po treći i četvrti put sebi obnavljaju mandate. Nije ih stid što nam EU daje sadaku za “energetsku održivost”, umjesto da pomognu da se korupirana vlast strpa u zatvor.