Poslužiti ću se definicijom znanja Muhameda el- Gazalia, koja bi mogla biti svima razumljiva. Gazali kaže da znanje ” uključuje razumijevanje, pravila i institucije” (naslov dijela: Znanje kao rezultat rada, strana 71. knjige “Obnovi svoj život”). Pojašnjenje razumijevanja znači “jasnu predodžbu o stvarima”.
Pravila su “skup principa, zakona i termina koji su postavili ekperti različitih disciplina”. I na kraju pod institucijama “podrazumjeva određeno iskustvo kroz čovjekovo bavljenje određenim znanostima”.
Ako pođemo od ovakvih polazišta i tumačenja znanja logično bi mogli dati mnoge odgovore na sadašnje stanje u BiH društvu. Postavlja se pitanje da li mi razumijemo stanje u određenim oblastima. U ekonomiji se najčešće ispoljava kroz stanje likvidnosti, cijena, duga i slično.
Pravila ili principi su sadržani kao ekonomski, finansijski, socijalni i politički. I na kraju postojanje iskustva je vezano za određena rješenja. Time se upotpunjuje pojam znanja. Logično se izvodi zaključak da se znanje veže za iskustvo. Ono je akumulirano bavljem određenim znanostima ili naukama. Ekonomija je nauka. Zato da bi se neko bavio ekonomijom mora imati znanje i iskustvo.
Ta znanja su sadržana u naučnim disciplinama koje se izučavaju na naučnim institucijama. Bez naučnih institucija nema proizvodnje znanja. Zato je ključno obrazovanje. Bez škola, fakulteta, instituta, nema proizvodnje znanja. To je jedini put ka društvu blagostanja.
Primjeri skandinavskih zemalja to najbolje pokazuju. Primjer Danske, Švedske, Norveške, Finske; kao i primjeri drugih naprednih zemalja. Znanje je generator razvoja društva. Obrazovne institucije su mjesta u kojima se stiču znanja.
Znanje je potrebno državi BiH za njen razvoj i napredak!