U svom djelu “Novi industrijski i društveni svijet” osmislio je utopijske zajednice, komune koje je nazvao Falangama. Falange su zamišljene kao poljoprivredno-industrijska udruženja od 1500 do 1600 ljudi. Radilo bi se prema individualnim sklonostima i sposobnostima, a ljudi s istim sklonostima udruživali bi se u grupe. Da bi se uklonile sve prepreke koje su tri hiljade godina paralizirale “društveni duh”, potrebno je ispuniti najmanje tri osnovna uvjeta, smatra Fourier.
Tako naglašava potrebu otklanjanja siromaštva koje je najvećim dijelom posljedica nezaposlenosti, sprječavanja društvenih sukoba koji uglavnom nastaju zbog siromaštva te osiguravanja egzistencijalnog minimuma za sve članove društvene zajednice. Falanga je riječ preuzeta iz grčkog jezika, a označavala je skupinu borbenih jedinica. Vjerovao je da čovjek ima 12 temeljnih strasti, od kojih pet pripada osjetilima, četiri duši (prijateljstvo, ljubav, ambicija i roditeljstvo) i tri vezane uz posao (ljubav prema raznolikosti, rivalstvo i zavjera).
Ljude u idealnoj zajednici, falange, trebale bi ujediniti slične temeljne strasti. Njegov učenik, Albert Brisbane, osnovao je Phalangu u Pennsylvaniji 1842. godine, koja se zvala “Jedinica društvenih reformi”. Dvije godine kasnije, na sličnim principima, osnovana je “Brook Farm” u Massachusettsu, a prije građanskog rata diljem Amerike niknulo je čak 28 različitih Falangi. Farmu Brooke i njene farmere predvodio je George Ripley. Ripley je bio entuzijastični pobornik Fourierovih ideja koji je želio stvoriti zajednicu sljedbenika kršćanskog socijalizma.
Komuna je brojala oko 120 članova i razvila se u ozbiljnu zajednicu koja je trajala četiri godine. Postao je svojevrsno intelektualno središte za radoznale duhom pa su ga posjećivali brojni filozofi, književnici, slikari među kojima su najpoznatiji Nathaniel Hawthorne, Henry James, Ralph Waldo Emerson i Henry David Thoreau. Alice Oxman je u svojim memoarima napisala: “Te zime 1840. svi smo bili pomalo ludi. Nije bilo nikoga među nama koji u džepu nije nosio plan za neku novu utopiju.”
“Potočki farmeri” imali su komunu koja je u šest godina postojanja spajala utjecaje njemačke idealističke filozofije, djela Swedenborga, Madame Blavacke i masonskog sinkretizma. Utopija je bila otvorena svakoj vrsti slobode od slobode uma do slobodnog seksa. Komunistička utopija “Oneida Perfectionist” otišla je i dalje u smislu seksualne slobode i otvorenosti prema poliamornim vezama.