Radi se o UKC Univerzitetsko kliničkim centrima u Sarajevu i Tuzli. Radi se o svim zdravstvenim institucijama u Federaciji Bosni i Hercegovini. Ja ću biti konkretan. Imena nisu bitna. Pošto se liječim u Domu zdravlja u Srebreniku kao građanin grada Srebrenika zaintetesovan sam za ostvarivanje primarne zdravstvene zaštite u Domu zdravlja Srebrenik. Ona sekundarnu i tercijalnu djelatnost je u nadležnosti UKC Tuzla, ili kako mi narodski kažemo “Gradina”.
Kao građanin koji najveći dio vremena provodim u Sarajevu nisam u mogućnosti koristiti usluge zdravstvenih institusija Kantona Sarajevo, osim u posebnim procedurama. Na kraju to nije važno. Isto se odnosi za svakog građanina bilo da on stanuje i boravi u Mostaru, Širokom Brijegu, Travniku ili Zenici.
Rekli bi zdravstveni sistem je jedan ali imamo “deset zdravstvenih država” u Federaciji BiH. Javni novac je na 11 mjesta i svako mjesto ima svoje fondove. Istih je 11. Koliki je broj nadzornih odbora, direktora ustanova i fondova teško je izračunati. Ko su ti ljudi teško je znati. Ja lično znam da je na čelu Nadzornog odbora Doma zdravlja Srebrenik, lice koji je penzionisani vatrogasac.
U UKC Tuzlu je teško upamtiti ko je na čelu jer se vrte kao na ringišpilu. U Sarajevu na UKC znam samo da je ” velika frka” oko nadzornog odbora i direktora. Sve u svemu ogroman javni novac se troši. U toj priči nema pacijenta. Nema mene kao građanina koji je plaćao 40 godina doprinose i poreze. Javne zdravstvene ustanove su postale same sebi svrha. Što imaju preko milijardu KM gubitaka to nikoga nije briga. Što su konsolidirane, iz Budžeta Federacije BiH sa oko pola milarde KM, to nikoga nije briga. Da se vratimo na početak priče. Zdravstvo je lonac. Taj lonac je davno puko.
To i dijete iz priče o golom caru zna. Car je go. Na čelu UKC Tuzla je političar iz Parlamenta BiH. Na čelu UKC Sarajevu je političarka iz Kantonalne Skupštine. Na čelu Nadzornog odbora “Doma zdravlja” Srebrenik je stranački predsjednik. Ja kao građanim ne mogu ostvariti pravo zdravstvene zaštite spram mog izdvajanja. Saldo na mom računu je nula. Prinuđen sam da tražim uslugu u privatnom sektoru u kojem rade i oni koji bi mi trebali dati istu uslugu u javnom sektoru. Naše zdravstvo je teški bolesnik.
Zdravstvo treba liječiti. Očito to ne znaju političari kojima je to posao. Oni su do podne na jednom, a poslije podne na drugom mjestu. Jedino pacijent trpi i plaća u opštem haosu. Nikakve koristi od silnih domova zdravlja, bolnica i klinika. Ogroman javni i privatni novac odlazi u džepove onih koji ne vrše javnu uslugu. Lonac je šupalj. Koliko god u njega sipali iz njega sve ističe.
Najviše u privatne džepove bogatih pojedinaca. Pacijenti plaćaju. Svojim novcem za nikakvu ili lošu uslugu.