Odgovor je niti jedan, niti drugi. To se nikada neće desiti. Zašto? Zato što je fiskalna suverenost na entitetima.
To znači da samostalno vode fiskalnu politiku. Imaju nešto i zajedničko. To je ono što je državni okvir ili jedinstven carinski prostor.Zato je sistem carina i poreza na potrošnju u zajedničkoj instituciji. Ono što je bitno svaki entitet ima svoje javne prihode. Ima i svoje javne rashode. Sve u svemu ključ prihoda i rashoda je na entitetima.
Mogu se samostalno zaduživati. I to rade. Svako zase se zadužuje i vraća. Ono što im je zajedničko je da ne mogu bankrotirati.To ne postoji. Dug se mora vratiti. Ono što ostane svako dijeli. To se i danas vidi. Po kome. Prvo, penzioneri. Drugo, zaposleni u javnom sektoru zdravstva, školstva, policije, sudstva, državne uprave. Svi nabrojani imaju bijednu penziju i platu. Većina napušta institucije i odlaze. Bježe ili kako se poreskom terminologijom kaže “glasaju nogama”.
Jedino penzioneri ne “glasaju nogama” jer su već jednom nogom kod životnog cilja. Oni su svakako otpisani jer glasaju samo da bi imali vlast. Ovi drugi ” glasaju nogama”. Neće da žive u siromašnoj državi. Bankrotstva nema. Siromaštva ima.
Zato je vlast jaka. Što je više siromašnih i bijednih lakše je vladati. Siromašni nemaju državu.