Tri voza koje smo zvali dobojlija, brčak i banovićki, mogli bi svaki dan saobraćati sa stanica u Tuzli, Doboju, Banovićima i Brčkom. Za ovo bi bilo potrebno obnoviti donji stroj pruge, uvesti u saobraćaj nova vozila, zaposliti željezničko osoblje, urediti stanične prostore i obnoviti stambenu i poslovnu infrastrukturu. Za sve ovo treba novac sa sigurnim izvorima finansiranja. Ne radi se o mašti.
Radi se o potrebi da jednom obnovimo saobraćajnu infrastrukturu. To znači i izgradnju drumske infrastrukture koja je zapuštena i nepovezana. Šta bi pokazale računice. Pokazale bi da umjesto klasičnih “rasipnih” budžeta imamo programirane budžete. Budžeti se pune iz tekućih prihoda i javnih dugova. Plaćanje se vrši novcem građana. Ako je tako, onda je logičmo da građani imaju kvalitetne javne usluge. Istorija nas uči da smo u ovih 80 godina zaboravili blagodate koje smo imali kroz razvoj željezničkog i drumskog saobraćaja.
Ako ovome dodamo riječni i avio saobraćaj onda bi se slika prevoza ljudi i roba upotpunila. Bez toga nema dinamičnog razvoja velikog prostora BiH sa gradovima Zvornik, Bijeljina, Brčko Doboj i Tuzla, kao regionalnih centara. Dinamičan razvoj podrazumjeva investicije. Pruga Brčko – Banovići je bila prva koja je izgrađena dobrovoljnim radom.
Obnova pruge i uspostavljanje saobraćaja bi značilo, da 30 godina nakon uspostavljanja novog državnog ustrojstva Bosne i Hercegovine, vraćamo generacijski dug i stvaramo osnovu za demografsku i privrednu obnovu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.