Odgovor na ovo pitanje je još uvijek poprilično nejasan i tek je u naznakama, iako ima izvjesnih najava iz Washingtona da bi izostanak podrške u Kongresu mogao označiti i određenu reviziju Trumpovih politika i stavova na Balkanu. Ipak, vanjska politika, ostaje i dalje čvrsto u rukama predsjednika uz moguća, ali ne odlučujuća uplitanja iz Kongresa.
To je „povoljan dio“ ove procjene, a manje povoljan je da to sigurno neće biti prvi ili drugi prioritet nove većine u Kongresu!
Barem ne u prvo vrijeme, jer valja pokušati ispraviti sve ono što je Trump već „obatalio“ u SAD, a to se prije svega tiče standarda prosječnih Amerikanaca, kao i generalnog stila vladanja administracije koja je više brinula o ličnim, nego – širim – društvenim interesima.
Ali i na to treba pričekati, jer mandati novih kongresmena i senatora kreću tek za neka dva mjeseca, a do tada… još puno toga može proći „ispod radara“. Pragmatičan političar i predsjednik bi razumio poruku koja mu je odaslana na izborima, ali Trump je već više puta djelima pokazao da on – nije ta vrsta političara!
Riječ mistake (greška) jednostavno ne postoji u njegovom političkom rječniku. Uvijek je kriv neko drugi ili pak – prema Trumpovoj verziji stvarnosti – niko „ne vidi“ još to što on „vidi“ ili očekuje kao povoljan ishod kompliciranih zbivanja.
U SAD i svijetu.
To što Trump nikada ne priznaje poraz ne znači da se bolan poraz nije dogodio. Zna to i Trump, ali to nije njegov stil, pa se može očekivati nastavak „natezanja“ sa sada puno jačim Kongresom uz obilno korištenje institucije Veta, koja je zamišljena kao izuzetak, ali bi je Trump vrlo lako mogao pretvoriti u „pravilo“.
Dokaz za ovu tvrdnju stigao je vrlo brzo, jer je Trump već najavio neki novi sporazum sa njemu omiljenim diktatorom – Vladimirom Putinom, kojim će „svi biti oduševljeni“.
Gdje su onda Balkan i BiH u toj novoj američkoj geopolitičkoj šemi slabijeg predsjednika (niskog rejtinga popularnosti) i naglo ojačanog Kongresa sa tendencijom daljeg rasta?
Da je, kojim slučajem, neko drugi u Ovalnom uredu u Washingtonu uredno bih se (o)kladio na značajne promjene u vanjskoj politici SAD, ali sa Trumpom to neće ići tek tako.
Neće više imati toliko manevarskog prostora, ali će baš zbog toga nastojati da „istjera svoje“ i time kao pokaže da ga poraz u Kongresu nije okrznuo.
Naravno da radi se o pogrešnoj procjeni, ali Trump se na to ne osvrće, jer da se osvrtao, onda bi i ranije uočio simptome „plavog cunamija“ u SAD, pa bi se lagano povukao iz političke javnosti (što je više moguće) i nekim novim kandidatima Republikanaca dopustio da pokušaju „izgubiti manje“ od neumoljivih projekcija.
U svakom slučaju situacija je sada nešto „bolja“ za stabilizaciju političkih prilika u svijetu, ali i kompliciranija u isto vrijeme!
Vrijeme tranzicije u Kongresu u naredna dva mjeseca biće ključno za donošenje konačnih procjena. Pitanje je koliko je Trump spreman „ići daleko“, čak kada je vidno oslabljen, i koliko će to i kako tolerirati demokratska većina u Kongresu?
Što se tiče Balkana dobro bi bilo (za početak) da se ni ono što sada imamo – dodatno ne pokvari. Istina je da se „točak promjena“ u SAD dogodio i da će on imati utjecaja na cijeli svijet, ali neće to ići tako brzo kako se nama čini.
Nestrpljivim ljudima na Balkanu, koji vjeruju da su važniji, nego što zapravo jesu.
Kada i ako neka istraga konačno zakuca na Trumpova vrata možda ćemo do kraja saznati koga je i kako našim novcem „podmazivao“ Milorad Dodik dok je obijao pragove američkih lobističkim kuća sklonih MAGA pokretu.
A do tada valja geopolitički preživjeti!
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.