Čitateljica je, naime, Slobodnoj Dalmaciji poslala fotografije nabijenih jabuka i krušaka na šiljke ograde na Mažuranićevom šetalištu. Teško je riječima opisati osjećaje koji se jave kad pogledate tu fotografiju.
Banane i sendviči koji su naslagani na kontejneru snimljeni su na malom parkingu kod Osnovne škole Manuš, a direktorica Marita Guć zgrožena je viđenim. Ova fotografija snimljena je u blizini Manuša, ali sutradan može biti ispred neke druge škole.
– Nažalost, mi ne možemo kontrolisati djecu kad napuste prostor škole, ali ovakvo ponašanje je za svaku osudu. U projekt besplatnih marendi (užina) krenulo se s dobro namjerom, ali u hodu su se neke stvari poremetile. Razlikujemo nekoliko kategorija djece kad je u pitanju odnos prema marendama, a jedna od njih su i oni koji će radije ostaviti sendvič sa strane i otići u obližnje trgovine kupovati čips i sličnu nezdravu hranu. Upravo se svi mi borimo protiv te nezdrave hrane jer želimo da djeca shvate važnost zdrave prehrane – govori direktorica Guć.
Ističe kako svakodnevno apeluju prema djeci da, ako ne žele ili neće pojesti obrok, da ga odnesu kući ili ostave u razredu pa će se kasnije podijeliti drugim ustanovama.
– Međutim, djeca u većini slučajeva obrok uzimaju sa sobom, odlaze na veliki odmor i napuštaju školsku zgradu. Što dalje rade s time, ne možemo i nije na nama da utvrđujemo. Mi možemo samo s tugom, gorčinom i velikom razočaranošću gledati te slike. Kad sam vidjela ono voće nabijeno na ogradu, rasplakala sam se zbog djece koja svaki dan nemaju šta jesti. Grijeh je s ljudske, vjerske, ma sa svake strane bacati hranu. Jesmo li mi toliko bogata država da se na ovaj način razbacujemo hranom – retorički postavlja pitanje direktorica škole Manuš.
Dodaje da će se od jeseni u njihovoj školi kuhati topli obroci jer će do tad imati sve ispunjene uslove za to.
– U septembru prije početka nove školske godine poslat ću cirkularno pismo svim roditeljima u kojem ću ih zamoliti da porazgovaraju sa svojom djecom i da se izjasne hoće li jesti tople obroke, a ako neće zašto. Svijest o zdravoj prehrani i konzumaciji zdravih namirnica je proces koji traje i ne možemo očekivati da će djeca preko noći obožavati voće i slično. U našoj školi smo se u ovom polugodištu trudili organizovati na najbolji način pazeći na sve segmente. Znali smo i mijenjati meni kad bismo vidjeli da većina djece nešto ne može jesti, ali najveće ograničenje nam je vrijednost tog obroka od 1,33 eura. Ako želite nešto promijeniti i uzeti malo kvalitetnije, to odmah prelazi zadanu cijenu. Stalno bi se morali vraćati u zadane gabarite tako da svako dijete dobije obrok koji mu je odlukom Vlade zagarantiran – kaže direktorica Guć za Slobodnu Dalmaciju.
Za kraj naglašava kako podržava ovaj projekt i želi da se nastavi jer su brojne njegove blagodati, ali dodaje da svi zajedno u sistemu obrazovanja trebaju sjesti i promisliti kome obrok treba biti namijenjen.