Međutim, plate u privatnom i javnom sektoru nisu približno iste. Ako je ponder u BiH jedan onda je u Republici Hrvatskoj dva, Republici Sloveniji oko tri. Tu je ex Yu prostor gdje se zadržava veliki broj stanovništva i teži prema Austriji, Italiji i Njemačkoj.
Za ovakvu tvrdnju dovoljno je pratiti migraciona kretanja. S toga bi logično bilo nešto drugo. Naime, tekuće transfere u BiH najviše čine plate u javnom sektoru koji se penju u ukupnoj javnoj potrošnji na preko 50% DBP i oko 70% svih finansijskih tokova kada se uzmu javna preduzeća. Sve u svemu nema mnogo manevarskog prostora. Inflacija je “oporezovala” plate i penzije i do 50% kroz rast cijena energenata i hrane. Stvarno tu smo gdje smo.
Tako da nam ova misija MMF nema šta dodati ili oduzeti. Ono što bi mogla kroz “pismo namjere” je konverzija zaduženja. Naime, finansijski odlivi po tekućem računu u budžetima entiteta su po oko jedne milijarde KM. Očekivao sam od naših “stratega” da ponude rješenja koja bi dala efekte kroz upravljanje javnim dugom. Kada to nije slučaj onda su došle kamate.
To u stvari nema nikakve veze sa našim stanjem u dijelu monetarnih agregata i instrumenata monetarno- kreditne politike. Ovdje ima i najviše prostora kako bi se riješilo pitanje likvidnosti i finansijske discipline. Naime, nikakvi garancijski fondovi ne mogu spasiti banke od bankrotstva. Nisu mogli i osigurani depoziti kada je to bilo nužno. Zaboravili smo propale depozite u bankama.
Regulacioni mehanizam je ostao isti. Sve u svemu i kada ode misija MMF nama ostaju glavni problemi. Ono što je sigurno je da će cijena novca rasti. Banke će dobro ponderisati svoju aktivu u kreditima. Plaćaće drugi. Sve u svemu korist će imati banke.
Depoziti stanovništva i privrede i dalje neće biti kamatosni. Rješenje bi jedino bilo ako bi postojao interes onih koji imaju štednju da istu zamijene za državne obveznice sa dobrom kamatom. Svakako pod uslovom da se novac prelije u javne i privatne investicije.
S toga i misija MMF nam dobro dođe. Ako ne možemo riješiti probleme dobro je da se ” počešemo gdje nas svrbi”. Koristi bi trebalo biti po onoj narodnoj: “Siromahu je dobro i kada mu komarac uleti u uho”. Valjda od truhlo bogatih ekonomija i nama nešto ostane.
Zato je za nas najbolji onaj klasični program stand by aranžmana sa kratkoročnim prilagođavanjima u platno – bilansnim pozicijama. Spasa nam nema, propasti nećemo, sve dok prilivi u doznakama naših građana redovno dolaze. Sasvim dovoljno za ovo oko 3 miliona građana koji polahko “cure” i “stare”.