I onda nakon kratkog preleta iz prošlosti u sadašnjost, dobijete kratki odgovor “eh bilo je nekad lijepo, kultno mjesto, a danas…”.
Danas je ovaj kulturno-sportski centar ruglo i sramota grada i općine Centar.
Svima nama koji živimo i volimo svoj grad, ‘bode’ oči kako propada trg, oronula fasada, prostorije kao iz nekih strava filmova. Bruka je da se uopšte u tako neuslovnom objektu održavaju ikakve manifestacije i sajmovi.
Postavlja se pitanje kako nikog nije briga, pa ni te ljude koji rade u Skenderiji, jer nije moguće da je godinama problem naći novac za sanaciju, a bilo je i investitora i zainteresovanih da se Skederija renovira i da joj se vrati stari sjaj, ali nekome nije u interesu!?
Važno je podsjetiti kako je 2019. godine održana panel-diskusija na kojoj su izneseni prijedlozi za rekonstrukciju i oživljavanje ovog kompleksa. No, ništa, od tada do danas nije promijenjeno, nikakvog konkretnog pomaka nema!
Panel-diskusiju “Novi život Skenderije” organizovali su Asocijacija arhitekata Bosne i Hercegovine i Vlada Kantona Sarajevo. Domaći, regionalni i strani stručnjaci, političari i građani dali su svoje prijedloge kako vratiti značaj ovom objektu, koji je imao do posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini.
Međutim, od održavanja panel-diskusije do danas nije urađeno ništa da se neki od prijedloga pretvore u djelo. Zar je moguće da se baš sve što je iole valjalo i još uvijek ima potencijal u Sarajevu uništava! Kako je moguće da nas se ništa ne tiče? Je li jedini domet realizacije ikakvog projekta u Sarajeva sanacija ulice i to u roku jedne godine?
Neophodno je podsjetiti sve, jer smo mi narod koji jako brzo sve zaboravlja, pa i ono u šta gledamo stalno i jako je vrijedno, da je Skenderija centar na površini od 70.000 m2. Otvoren je 29. novembra 1969. g. premijernom projekcijom filma “Bitka na Neretvi”!
Dobio je naziv po čuvenom bosanskom Sandžak begu Skender-paši, koji je davne 1499. godine na ovom prostoru sagradio trgovački centar sa 11 dućana, karavan saraj, dvor, imaret i tekiju. Njegov sin Mustafa-beg Skenderpašić je 1518. godine uz očevu tekiju podigao prvu potkupolnu džamiju u BiH.
Centar Skenderija predstavlja, jedinstveno arhitektonsko djelo, arhitekata: Živorada Jankovića, Halida Muhasilovića, Ognjena Malkina. Jedinstven je po svojim namjenama, sadržaju i dimenzijama. U njemu se prepliću prostori namijenjeni raznim sportskim događajima, kulturnim manifestacijama različitih obima, te brojni ugostiteljski objekti.
KSC Skenderija je 1969. godine, dobila nagradu magazina “BORBA”, opšte priznanje za najbolje arhitektonsko djelo u Jugoslaviji. Za vrijeme XIV ZOI, Skenderija je bila domaćin brojnih sportskih takmičenja u umjetničkom klizanju i hokeju na ledu.
Skenderija je 2019. svrstana među objekte brutalističke arhitekture u svijetu, što je inicijativa Njemačkog arhitektonskog muzeja za spašavanje brutalističkih djela. Iz Muzeja su Skenderiju opisali kao “ekspresivnu” zgradu ispred koje se nalazi prostrani trg. Naglasili su da je smještena u centru grada tako da afirmira geografsku strukturu grada te da na simboličan i materijalan način ukazuje na to da pripada gradu.
I oni su upozorili da se kompleks nalazi u lošem stanju i da se njime loše upravlja. Podsjetili su da je kantonalna vlast 2018. razmatrala mogućnost da se on sruši. Dio kompleksa se urušio 2012. godine. Srušio se krov Ledene dvorane usljed velikih količina snijega i to je nekako “pokrpljeno” i ništa. U Skenderiji je ostalo svega nekoliko radnji koje ni same ne znaju kako uspijevaju opstati.
Skenderija je i dalje izložena propadanju i niko nema konkretne prijedloge rješenja da Sarajevo ne izgubi ovo nekadašnje kultno mjesto, simbol svega lijepog.
Možda nekad i neki novi klinci dočekaju da Skenderija opet bude mjesto puno graje i smijeha, prave raje, ali sudeći po svemu, to neće biti u skorije vrijeme.