Doktorica Safija Softić-Namas govorila je ranije o pravilnim načinima ishrane tokom ramazana, koji će vjernicima olakšati post i pomoći da prebrode vrućine te dehidraciju.
Post kao prevencija i lijek raznih bolesti
Kada je riječ o važnosti posta, on osim duhovne satisfakcije za vjernike ima i fiziološke prednosti. Namas ističe kako je post kroz historiju u nekim religijama i kulturama prepoznat kao način prevencije i liječenja raznih bolesti i stanja.
Jedan od osnovnih benefita posta, tvrdi Namas, jeste odmaranje organizma i detoksikacija koja priprema sve organe i organske sisteme za predstojeći period.
“U islamskom postu je specifičnost apsolutno ustezanje od hrane i vode u određenom periodu dana. Takav način posta pozitivno djeluje na probavni sistem, a preko njega i na ostale sisteme. Probava se odmara određeni dio dana, što omogućava organizmu da izbaci toksine, koji se nakupljaju u toku godine. Jedno istraživanje je pokazalo da jedan dan posta omogućava izbacivanje toksina koji su se nakupili u toku 10 dana. Ako to pomnožimo sa 30 dana, dobićemo 300 dana i ako dodamo još preporučenih šest dana posta u mjesecu ševalu, dobićemo računicu koja kaže da takav post čisti organizam od toksina nakupljanih čitavu godinu dana”, ističe Namas.
Navodi da post pozitivno utiče na smanjenje krvnog pritiska, čišćenje krvnih žila od plakova, smanjenje tjelesne težine, šećernu bolest i inzulinsku rezistenciju, razinu masnoća u krvi, neka nervna oboljenja, kožu, hronična infektivna oboljenja, probavne smetnje, opterećenje bubrega i drugo.
Prema riječima doktorice, ukoliko vjernik ne unosi hranu tokom cijelog dana, to nije naročit gubitak organizmu jer on, pored energije koja se stvara unosom hrane, od viškova stvara i vlastite zalihe energije u vidu masnog tkiva.
“Stoga, prosječna osoba ima dovoljno masnog tkiva da bi mogla preživjeti bez hrane kompletan ramazan, ili da bi mogla prepješačiti 800 kilometara, tako da opravdanje da je neko gladan i nije baš na mjestu, za vjernike. Glad je samo osjećaj, a to ne znači da je osoba opravdano ugrožena”, tvrdi Namas.
Kada je riječ o trudnicama i dojiljama, doktorica napominje kako im, sa vjerske strane, nije niti naređeno niti zabranjeno postiti ali da je individualna odluka na svakoj vjernici.
“U svakom slučaju, zdravlje majke i djeteta je stavljeno na prvo mjesto. Osnovno što će biti najbolji pokazatelj spremnosti trudnice ili dojilje da postiti je ono kako se osjeća. Što se tiče majčinog zdravlja, ono može biti ugroženo samo ako dođe do dehidratacije. Dojilja treba obratiti pažnju na sljedeće: jaka žeđ koja se ne smiruje vremenom, tamna koncentrisana mokraća sa jakim mirisom, osjećaj jake slabosti i vrtoglavica, jake glavobolje ili druge vrste bolova. U tim slučajevima se vjerovatno radi o dehidrataciji, tako da treba prekinuti post i obratiti pažnju na unos tečnosti. Zdravlje djeteta neće biti ugroženo jer će ono iz majčinog organizma uzeti potrebne nutrijente”, ističe Namas.
Izbjegavati kafu, crni čaj i gazirana pića
Kada je riječ o dehidraciji, Namas podsjeća na preporuke unosa dva litra vode dnevno u organizam te da nema mjesta brizi ukoliko se tačno tolika količina tekućine ne popije.
“To čak može biti i opasno. Kada se kaže da se treba unijeti toliko vode, to podrazumijeva ukupnu unesenu vodu, koja se nalazi i u voću i povrću i ostalim namirnicama. Dnevni gubitak tečnosti u procentu jedan do dva posto, neće negativno djelovati na organizam, ali veći gubitak može biti poguban. Dakle potrebno je iskoristiti period od iftara do sehura i unijeti dovoljno tečnosti, bilo pijenjem vode ili u hrani. Namirnice koje sadrže dosta tečnosti su supice, kuhanja, voće: lubenica, dinja, breskve, jabuke, jagode, i povrće: krastavci, paradajz, salate, tikvice i drugo”, ističe doktorica Namas.
Namas ističe kako vjernici za iftar, obrokom kojim se prekida post, trebaju jesti laganije i brže probavljive obroke, kako bi do sehura mogli još ponešto pojesti, dok za sehur treba unositi sporije probavljivu hranu.
Kada je riječ o piću, Namas ističe kako je najbolje piti vodu tokom svakog obroka. Kafa i crni čak doprinose dehidraciji kao i gazirana pića, preslana, preslatka i pržena hrana.
“Iz tog razloga je u dugim ljetnim danima posta dozvoljeno (iako to nije preporučeno inače, kada ne postimo) za iftar jesti bijeli hljeb i bijele tjestenine, krompir, rižu, oguljeno voće, hranu sa manje vlakana, dok je za sehur obrnuta preporuka. Za sehur treba jesti hranu bogatu vlaknima da bi se što sporije varila i da bismo duže ostali siti. Za sehur treba jesti i masniju hranu, jer se masnoće dosta sporo vare. Kao i inače, treba izbjegavati mesne prerađevine, margarin, instant supe i ostale pripravke, zašećerene sokove, visokoprerađenu pakovanu hranu. To je sve hrana koja je puna aditiva i trebalo bi je zauvijek izbaciti iz ishrane”, napominje Namas.
Iftariti u fazama, izbjeći prejedanje
Vjernici koji poste posebnu pažnju moraju obratiti, tvrdi Namas, osim na namirnice, i na način objedovanja.
Dodaje da, ukoliko se brzo i previše pojede, može javiti osjećaj nelagode, bolovi u stomaku, mučnina, pretjerano znojenje, osjećaj malaksalosti stoga hrana koja se na taj način konzumira neće pravilno probaviti i od nje neće biti nikakve koristi osim što će trenutno utažiti glad.
“Da bismo izbjegli prejedanje, iftar možemo konzumirati u fazama, na sljedeći način: iftariti se hurmom i vodom, potom pojesti voćku ili voćnu salatu, nakon pauze za namaz pojesti supu i neko lagano jelo poput piletinom sa povrćem, tjesteninom s povrćem. Ukoliko ipak, želite popiti kafu, bilo bi pametno odgoditi je barem za nekih sat do dva”, zaključuje Namas.